Autoškolama u Srbiji nedostaje instruktora, pa polaznici na praktičan dio obuke za B kategoriju čekaju i po dva mjeseca, a kad konačno krenu, satovi obuke toliko su prorijeđeni da imaju priliku sjesti u auto tek dva do tri puta tjedno, piše beogradski Blic navodeći: “Izgleda da ni MUP nema dovoljan broj ispitivača, jer i na polaganje ispita kandidati čekaju tjednima”.

Nelojalna konkurencija
Trenutačno se cijena obuke za B kategoriju kreće uglavnom u rasponu od 80.000 do 110.000 dinara (682-937 eura), koliko je koštala i prije pola godine kada je došlo do poskupljenja. U nekim je autoškolama nedavno skočila na 130.000 dinara (1100 eura), dok pojedine nerealno spuštaju cijenu na oko 60.000 dinara (510 eura).

Mladen Rašeta, iz Privredne komore autoškola Srbije, ističe da je rješenje problema u propisivanju minimalne cijene obuke koja prema njihovu izračunu iznosi 128.000 dinara. To je najmanji neophodan iznos da bi mogli poslovati održivo, platiti kvalitetne instrukture i pružiti dobru obuku. Definiranje minimalne i maksimalne cijene je, kako ukazuje, na osnovu Zakona o sigurnosti prometa obaveza MUP-a, a posljednji put one su definirane prije više od deset godina, točnije 2012.

”Za obuku su neophodni dobri instruktori, a njihov broj sad se smanjuje zbog niskih plaća, koje su oko 50.000 dinara”, ističe Rašeta. “Oni uglavnom odlaze u inozemstvo kao profesionalni vozači. Dio instruktora prešao je u IT sektor, a obučili su se za programere, jer je u tom poslu dobra zarada”, dodaje on.

Plaće instruktora nisu pratile rast troškova života. Ne treba zanemarivati da je taj posao težak i da oni odgovaraju za sigurnost kandidata. Kako Rašeta ukazuje, postoje autoškole koje spuštaju cijenu ispod realne, na oko 60.000 dinara, i privlače velik broj polaznika, prenose Večernje novosti.

”Nije održivo da se radi po toj cijeni, i u takvim školama kandidati ne mogu dobiti kvalitetnu obuku i neće naučiti sve što treba”, objašnjava Rašeta. “Oni često skraćuju ili ne održavaju satove.

Kod njih obično rade instruktori koji se ne mogu zaposliti na drugim mjestima jer su loši. Njima se ne isplati da im kandidati polože iz prvog puta, već izlaze više puta na ispit. Upravo na taj način ove autoškole ostvaruju zaradu”, kaže sugovornik Večernjih novosti.

Oni su, kako dodaje, nelojalna konkurencija koja spušta cijenu ispod svakog minimuma. Zato neke vrlo kvalitetne škole nisu u mogućnosti podići cijenu obuke i u konačnici se čak i zatvaraju. Kako navodi, veliki broj njih već je stavio ključ u bravu…

”Sve to bi bilo riješeno kad bi MUP propisao minimalnu cijenu od 128.000 dinara”, kaže Rašeta. “Sve bi se brzo vratilo u normalu. Kvaliteta bi isplivala na vrh, jer se loše škole ne mogu natjecati u kvaliteti, već samo u cijeni”, objašnjava predstavnik autoškola.

Stalno pišu MUP-u
Sugovornik lista ističe da njihovo udruženje od 2016. više puta godišnje upućeje inicijativu MUP-u da ispuni obavezu, ali se to stalno odgađa.

Treba imati u vidu da su, osim dobrih instruktora, važni i automobili na kojima se obučavaju kandidati. Praktična se nastava ne može obavljati na starim vozilima, već na tehnološki naprednijim modelima, čija je cijena skočila, a poskupelo je i njihovo održavanje.