Beograđani su burno reagirali na najavu da Beograd ulaže 87,5 milijuna dinara u medijsku kampanju za promjenu stavova građana o gradskom javnom prijevozu.

Zaboravlja se da je ista kampanja bila naručena i prije tri godine, kad je, također za povećanje povjerenja građana, bilo izdvojeno – 90 milijuna dinara. Je li to pravi put za promjenu slike o javnom prijevozu i što je potrebno uraditi, pitali smo profesora Milana Vujanića sa Saobraćajnog fakulteta u Beogradu.

“Nije problem u reklami, nego u onom što se reklamira. Beogradu ne nedostaju vozila javnog gradskog prijevoza, imamo oko 1300 autobusa, 200 trolejbusa, oko 80 tramvaja, što može zadovoljiti količinu putnika.

Nisu problem ni linije ni red vožnje, shema linija je zrakasta, najbolja kombinacija, s linijama od centra ka periferijama i kružnim linijama. Prijevoz nije loše organiziran, ali nedostaju svi neophodni vidovi prijevoza”, kaže Vujanić. Ističe da ovako veliki grad ne može bez metroa, ali da postoji i prijelazno rešenje:

“Kad imate više od 10.000 putnika na sat na nekoj liniji, to može jedino metro opslužiti, ili kao prijelazni model tramvaj s izdvojenom trasom, tzv. brzi tramvaji, koji idu 60 km/h. Tramvaji su visokokapacitativni prijevoz, autobus nije, u zglobni autobus stane najviše 150 ljudi, tramvaj može imati i dvije prikolice.

Ali, suština nije u širenju mreže, nego u omogućavanju veće brzine tramvaja. Treba i najvažnije trase izdvojiti, omogućiti im apsolutnu autonomnost, i time bi se dobila veća brzina, a onda i prilagoditi prugu za veće brzine”, tvrdi profesor. Upozorava i da povećana upotreba vlastitih automobila u gradskom prometu problem javnog prijevoza diže na novi nivo.

“Popunjenost automobila u gradu je da na 10 automobila imate 12 putnika. Tako se stvaraju gužve i to ometa gradski javni prijevoz. Negdje na Zapadu oni koji u autu imaju tri i više putnika smiju koristiti žute trake. To bi moglo i kod nas, dovoljna je jedna gradska odluka”, smatra prof. Milan Vujanić.