Na Kopaoniku u Srbiji nedavno je održan 29. Kopaonik Business Forum, u organizaciji Saveza ekonomista Srbije i u partnerstvu s kompanijom Mastercard. U Hotelu Grand Kopaonik više od 1250 uzvanika nekoliko je dana sudjelovalo na 33 panela sa 200 govornika, raspravljajući o središnjoj temi ovogodišnjeg skupa – održivom razvoju i zelenoj tranziciji.

No, skup vodećih stručnjaka regije nije mogao proći i bez osvrta na aktualnu situaciju vezanu uz rat u Ukrajini, rast cijena energenata, poremećene globalne opskrbne lance.

O porukama Kopaonik Business Foruma za regiju Zapadnog Balkana i onome što ovdašnji politički lideri mogu učiniti da gospodarstvo “prodiše”, za Poslovni dnevnik govori Aleksandar Vlahović, predsjednik Saveza ekonomista Srbije. Govorio je i o strukturnim reformama, ali i o tome kakvo je danas gospodarstvo Srbije.

Glavne teme 29. Kopaonik Business Foruma bile su čvršća suradnja država regije s naglaskom na održivi razvoj i zelenu tranziciju. Jesu li te teme primjenjive na Zapadni Balkan, kojem je, čini se, prioritet i dalje rast pod svaku cijenu?
Sve zemlje Zapadnog Balkana su potpisivanjem deklaracije o održivom razvoju, koju je usvojila Opća skupština UN-a u rujnu 2015. godine, prihvatile odgovarajuće obveze u pogledu ciljeva održivog razvoja. Ti ciljevi se odnose na tri osnovne razine: ekonomski rast, smanjenje siromaštva i zaštita okoliša.

Od tada je prošlo više od šest godina i, nažalost, održivi razvoj još uvijek nije prihvaćen kao osnovna paradigma budućeg razvoja zemalja Zapadnog Balkana. Usto, pristupanjem European Green Dealu još konkretnije su definirane obveze u pogledu zelene energetske tranzicije, ali ne postoji dovoljno svijesti da to nisu samo obveze već i ogromna šansa za skokoviti rast i razvoj te time i brži priključak s razvijenijim zemljama srednje i istočne Europe.

Dakle, rast pod svaku cijenu je šablona prisutna na Balkanu, te smo upravo zbog toga organizacijom ovogodišnjeg Foruma željeli u prvi plan istaknuti potrebu promjene paradigme rasta.

Regija Zapadnog Bakana vapi za reformama, prije svega strukturnima, koje bi utjecale i na gospodarske tokove. Što je po vama najnužnije promijeniti da biznis ‘lakše diše’?
Postoji sedam sistemskih područja gdje su nužni vidljivi reformski zahvati. Ja bih izdvojio dva, po meni, najvažnija. Prva područje se odnosi na obrazovanje i razvoj ljudskog kapitala. Istraživanje pokazuje da, npr. u Srbiji, već danas dvije trećine kompanija imaju problem s osiguranjem adekvatne radne snage.

U vremenu ekonomije utemeljene na znanju obrazovanje je kritičan čimbenik razvoja države i društva. Još uvijek nije dovoljno shvaćeno da se model obrazovanja mora temeljiti na razvoju kreativnosti, analitičkog i kritičkog mišljenja, cjeloživotnog učenja. U vremenu četvrte industrijske revolucije mnoga zanimanja nestaju, većina doživljava dramatične promjene, a istovremeno rađaju se nova.

Stoga model obrazovanja mora odgovoriti suvremenim potrebama. Nažalost, ne samo u Srbiji, već i na cijelom Zapadnom Balkanu, ali i široj regiji, ne postoji kontinuitet u reformi obrazovanja, te se nekako prema tom, najvažnijem području, često postupa kao prema kusuru u političkim dogovorima.

Drugo važno područje se odnosi na unaprjeđenje uvjeta poslovanja. Točnije na izgradnju jakih i neovisnih institucija, ne samo onih koje reguliraju tržište, već i onih koje jamče pravnu sigurnost. Nepostojanje jasnih i za sve jednakih pravila igre najviše pogađa domaće privatne investitore.

Primjer Srbije to najbolje pokazuje: u 2021. godini Srbija je imala rekordnu razinu državnih kapitalnih investicija, također i stranih izravnih investicija. Međutim, domaće privatne investicije iz godine u godinu smanjuju udio u ukupnim investicijama, upravo zbog uvjeta poslovanja.

Sve navedeno je i prepreka za razvoj vrlo bitnog sektora malih i srednjih poduzeća, koji doprinosi povećanju fleksibilnosti i otpornosti ukupne gospodarske strukture.

Bez domaćih investitora teško je izgraditi dugoročno održivu privatnu strukturu, a ne treba zaboraviti da su u kriznim razdobljima, kakvo je vrijeme u kojem upravo živimo, domaći investitori najpouzdaniji partner države za realizaciju ciljeva rasta.

Je li nužnost zelene tranzicije i prelaska na zelenije gospodarstvo među tim nužnim reformama?
Naravno. To ne treba shvatiti samo kao prihvaćenu obvezu potpisivanjem međunarodnih dokumenata, već i kao veliku šansu za izgradnju gospodarske strukture gdje će portfelj rizika od eksternih šokova biti najbolje definiran.

Kao predsjednik Saveza ekonomsta Srbije pozvani ste komentirati i gospodarsku politiku svoje zemlje. U kakvom smjeru ide, istaknite najvažnije pluseve, pa i minuse.
Srbija je relativno uspješno prošla kroz krizu izazvanu pandemijom Covida-19. Kumulativni rast u protekle dvije godine iznosio je 6,4%. Dobrim rezultatima je doprinijela tradicionalna struktura gospodarstva, koja je okrenuta prema domaćem tržištu, kao i činjenica da su epidemiološke mjere bile manje rigorozne u usporedbi s drugim zemljama.

Međutim, najvažniji čimbenik je bio masivan program pomoći stanovništvu i gospodarstvu u iznosu od približno 9 milijardi eura, ili 18% bruto domaćeg proizvoda. Po opsegu, Srbija pripada grupi zemalja s najizdašnijom podrškom gospodarstvu i stanovništvu tijekom korona razdoblja.

To je, pak, utjecalo na dva visoka fiskalna deficita u 2020. i 2021. godini (8%, odnosno 4,2%), kao i na povećanje suverenog duga za 5 posto, koji je i dalje značajno ispod 60%. Srbija bilježi dobre rezultate u pogledu izravnih stranih investicija (u 2021. godini oko 4 milijarde eura), kao i u pogledu izdvajanja za kapitalna ulaganja (oko 3,4 milijarde eura).

Strukturni fiskalni deficit je manji od 1,5% BDP-a, a eksterni deficiti su pod kontrolom i smanjuju se iz godine u godinu. Mijenja se struktura gospodarstva u korist propulzivnih grana: usluge, prerađivačka industrija.

To znači da se povećava produktivnost. Problemi se odnose na nedostatak jasnog regulatornog okvira s neovisnim institucijama, što posebno pogađa domaće investitore. Također, kasni se s restrukturiranjem velikih državnih poduzeća, a posebno onih iz energetskog sektora.

Na što se političari, kao donosioci odluka, moraju fokusirati ne bi li podigli ekonomiju svojih zemalja? Čini se da su previše opterećeni otvorenim pitanjima iz prošlosti.
Složit ću se s vama. Političari bi trebali otklanjati barijere za poslovnu suradnju. Umjesto toga, najčešće predstavljaju prepreku za biznis. Gospodarstvenici uvijek nalaze načine, čak i u najtežim vremenima, da međusobno surađuju i sve što traže jest da se ne postavljaju nove, politikom izazvane, prepreke.

Suradnji u regiji je snažno doprinijela CEFTA, kasnije i Berlinska inicijativa, a danas tome doprinosi inicijativa Otvoreni Balkan. Zapadni Balkan ima veliki problem infrastrukturnog “gapa” i tek u proteklih nekoliko godina čini se da to počinju shvaćati naši politički lideri.

Pohvalio bih Srbiju koja je jako puno uložila u izgradnju cestovne i željezničke infrastrukture, a u posljednje vrijeme te trendove prati i Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Mi moramo imati jednostavnu transportnu povezanost koja će osigurati brži i konkurentniji protok roba.

Također, potrebno je obrisati granice za pokretljivost ljudskog kapitala, kao i za normalan i siguran put ulaganja novčanog kapitala. Prošlost treba ostaviti povjesničarima, a mi, ako smo dovoljno pametni, trebamo razmišljati kako izgraditi bolju budućnost za nas i generacije koje dolaze.

Što možemo očekivati na nadolazećem razdoblju u smislu razvoja ovog dijela regije?
Mi danas živimo u vrlo delikatnom vremenu. Nalazimo se usred geopolitičke krize koja je kulminirala ratom u Ukrajini. S druge strane inflacija je prijeteća, a zemlje Zapadnog Balkana uglavnom bespomoćne kada se radi o mjerama za smanjenje cjenovnog pritiska.

Jasno je da je opći rast cijena posljedica prekinutih globalnih lanaca opskrbe i troškovnog pritiska izazvanog rastom cijena energenata i hrane. Neizvjesnost je velika i sve su šanse da nam slijedi period stagflacije: smanjenje ekonomske aktivnosti uz visoku inflaciju. U takvim okolnostima zemlje Zapadnog Balkana ne smiju odustati od daljnjeg reformiranja države i društva.

Fiskalna politika mora biti utemeljena na štednji, vodeći se načelom opreznosti, a monetarna politika mora pronaći set sofisticiranih mjera koje će koliko-toliko utjecati na smanjenje inflacije, a da se pritom ne ugrozi dodatno ekonomska aktivnost.

Koji su potencijali regije za rastom u sektorima kakav je primjerice IT? U pandemiji se pokazao inovativan i otporan.
Ovaj sektor je ”eksplodirao” u razdoblju pandemije. Početak ubrzanijeg razvoja je posljedica digitalizacije, odnosno četvrte industrijske revolucije, i s time u vezi prilagođavanja razvojne politike države, odnosno nosioca ekonomske politike.

Govorim o Srbiji. Inicijative koje su nastale prije 4-5 godina poput Digitalna Srbija, Kreativna Srbija, Bio4 hub i druge su umnogome doprinijele da je izvoz srpskog IT sektora, po svom učešću u ukupnom izvozu, danas najveći. Davno je prošlo vrijeme kada je malina bila jedini izvozni brend Srbije.