Strategija razvoja poljoprivrede u Srbiji, koja je trebala biti ključ za ubrzani razvoj sektora, službeno je istekla 31. srpnja 2024. godine.

No, s obzirom na to da novi dokument nije donesen, njegovo je važenje produljeno do kraja godine, ali bez javne rasprave, što ostavlja dosta prostora za kritike.

Rast daleko ispod planiranog
Recenzija ovog dokumenta, koji je izradilo 240 stručnjaka, predstavljena je krajem srpnja 2014. na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, a Vlada Srbije strategiju je usvojila 31. srpnja iste godine. Međutim, obećanja o javnoj raspravi u Skupštini Srbije nikada nisu ispunjena, piše Biznis.rs.

Prema tom ambicioznom dokumentu, planirani godišnji rast poljoprivrede trebao je biti 9,1 posto u dobrim godinama, odnosno 6,1 posto u lošijim godinama. Stvarnost je, međutim, pokazala surovu sliku – rast je prosječno iznosio samo 0,17 posto godišnje.

Strategija, opisana na 145 stranica, financirana je s 8,2 milijuna eura iz fondova triju europskih država. Glavni recenzent bio je prof. dr. Koviljko Lovre, bivši savezni ministar poljoprivrede i profesor na Ekonomskom fakultetu u Subotici. Svojedobno je tvrdio da je dokument ključan za razvoj sektora, ali rezultati govore drugačije.

Još je alarmantnija situacija s izradom nove strategije, koja je trenutno predmet oštrih kritika. Ministarstvo poljoprivrede odbilo je Odboru za poljoprivredu Skupštine Srbije dostaviti nacrt buduće strategije od 100 stranica.

Na tom dokumentu rade timovi iz Sarajeva, Ljubljane i Srbije, ali su detalji ugovora s izvršiteljima još uvijek nejasni.

Prema Lovrinim riječima, autori strategije svoju su viziju gradili na neutemeljenim pretpostavkama. Ključna projekcija da će udio poljoprivrede u BDP-u do 2024. porasti na 15-20 posto djeluje kao fantazija.

Kako se navodi u dokumentu, da bi se to postiglo, poljoprivreda bi morala rasti po godišnjoj stopi od 6,1 do 9,19 posto, dok bi ostali sektori doživjeli pad. Lovre naglašava da ovakvi rezultati nisu zabilježeni ni u jednoj zemlji u svijetu, a i kada bi se postigli, bili bi pogubni za gospodarstvo.

Agroanalitičar Branislav Gulan kaže da je kritizirana i projekcija rasta bruto investicija u poljoprivredi od 10-15 posto godišnje. “Podaci pokazuju da je udio poljoprivrede u ukupnim stranim ulaganjima između 0,7 i 1,6 posto, što govori o slabom interesu ulagača. U takvom okruženju rast investicija potreban za proširenje navodnjavanih površina za 210.000 hektara gotovo je nemoguć”, kaže Gulan.

Robne rezerve
Dokument pretpostavlja da Srbija ima bogate poljoprivredne resurse, iako statistika to negira. Prosječna raspoloživost poljoprivrednog zemljišta po stanovniku ispod je europskog i svjetskog prosjeka.

Također, predviđanja o razvoju trgovine preko Produktne burze u Novom Sadu, s godišnjim rastom od 11,4 posto, smatraju se pretjerano optimističnim jer ta institucija uopće ne funkcionira kao prava burza.

Iako strategija formalno postavlja odgovarajuće ciljeve, poput rasta proizvodnje i stabilizacije prihoda proizvođača, predložene mjere ne jamče njihovo ispunjenje.

Uloga Ravnateljstva robnih rezervi, koja bi trebala postati učinkovit tržišni mehanizam, ocijenjena je neodrživom u kontekstu postojeće zakonske regulative i dosadašnjih iskustava. Prva godina provedbe Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja umjesto očekivanog rasta od 6,1 donijela je pad proizvodnje od čak osam posto.

“Srbija je, ironično, zabilježila manju proizvodnju nego 2014. godine, kada su katastrofalne poplave smanjile žetvu”, zaključuje Branislav Gulan.