Dio ekonomista u Srbiji vrlo je kritičan prema najavama predsjednika Aleksandra Vučića o izdvajanju dodatnih nekoliko stotina milijuna eura na naoružanje.

Nakon što je prvi čovjek Srbije s ovotjednog sajma naoružanja i vojne opreme u Abu Dhabiju najavio dodatna obrambena izdvajanja od najmanje 500 milijuna eura, a “pošto ćemo prije kraja godine kupiti dronove, to će biti 700 milijuna eura”, dio analitičara smatra kako postoji niz sektora kojima bi taj novac bio mnogo potrebniji, piše dnevni list Danas.

Favoriziranje sigurnosti
U proračunu za ovu godinu već je planirano 83,5 milijarde dinara (oko 710 milijuna eura) za kapitalne rashode u sigurnosnom sektoru, 16 milijardi dinara više nego prošle godine. Za kapitalna ulaganja u obranu, odnosno Vojsku Srbije planira se izdvojiti 73,9 milijardi dinara ili oko 630 milijuna eura.

Za opremanje policije je predviđeno 9,6 milijardi dinara (oko 80 milijuna eura). Dodatnih 700 milijuna eura koje je Vučić najavio značilo bi udvostručivanje kapitalnog proračuna namijenjenog vojsci. Međutim, Vučić je poručio da ne treba brinuti za financijsku situaciju i da javni dug neće prijeći 56 posto BDP-a.

Mihailo Gajić, ekonomist Libeka, ističe da po svemu sudeći u proračunu za ta nova obrambena izdvajanja nema novca i da će to morati povećati deficit i javni dug. Fiskalni savjet je u ocjeni proračuna za 2023. godinu zaključio da će kapitalna ulaganja u obranu i sigurnost iznositi jedan posto BDP-a, “što je za skoro 70 posto iznad prosječne razine ovih ulaganja u zemljama središnje i istočne Europe.

“Predviđeni porast u 2023. zapravo je samo nastavak favoriziranja sektora sigurnosti u odnosu na neke druge sektore, među kojima, čini se, najviše trpi komunalna infrastruktura i zaštita okoliša.

Podsjećamo, od 2018. do danas, zaključno s planom za 2023, na investicije u sektoru sigurnosti izdvojeno je preko tri milijarde eura, što je iznos koji je više nego dovoljan da se u Srbiji u potpunosti riješi pitanje gospodarenja otpadom svih vrsta (komunalni, opasni, električni, ambalažni) i izgrade svi potrebni pročistači otpadnih voda”, pisao je tada Fiskalni savet.

Ekonomisti se slažu da je ulaganje u vojsku čisto politička odluka bez mnogo ekonomskog opravdanja. “Ne postoji neko pravilo koliko treba ulagati u vojsku. Mi dugo nismo ulagali, od 90-ih, pa 2000-ih imali smo druge prioritete u društvu, pa nas je pogodila svjetska financijska kriza 2008. kada su javne investicije bile na jako niskoj razini. Tek od 2016.-2017. godine javne investicije dolaze na neku ozbiljnu razinu. Posljednje tri godine ulaže se oko sedam posto BDP-a”, napominje Gajić dodajući da je od toga izdvajano jedan do dva posto za vojsku.

Zbog toga su prave investicije koje privlače privatne investicije kao što su ceste, željeznice, plinovodi ili one koje podižu standard građana kao što je komunalna infrastruktura dosta manje od ukupnih investicija. “Je li to opravdano, ovisi od političkog trenutka. Ako će nas netko okupirati, onda je opravdano, moramo se braniti. Ali to se neće dogoditi, već se to radi zbog kupovine političke podrške u zemlji i u inozemstvu”, ocjenjuje Gajić.

Pojašnjava kako se na domaćem terenu to manifestira kroz kupnju glasova jer je namjenska industrija najvećim dijelom državna i zapošljava veliki broj ljudi. Srbija je najavila i kupnju borbenih zrakoplova od Francuske za tri milijarde eura, čime se kupuje politička podrška u toj zemlji, objašnjava Gajić.

Dovoljan je – zdrav razum
Profesor ekonomije Ljubomir Madžar također smatra da nije potrebno ekonomski analizirati opravdanost ovih ulaganja – dovoljan je i zdrav razum. “Mi smo sa skoro svih strana okruženi NATO članicama, a prema članku 5. statuta tog saveza, sukob s jednom članicom sukob je sa svim članicama.

Očigledno je da nikakav novac za naoružanje i opremu nemaju svrhu, jer nema ni teoretske šanse da to oružje bude upotrijebljeno. I hvala Bogu na tome, ali zato ne treba bacati novac na hrpu željeza. Osim toga, i prema riječima predsjednika mi težimo Zapadu i demokratskom društvu”, kaže Madžar dodajući da je tolika kupovina oružja jedna od većih ludosti srpske politike.

Ulaganje u namjensku industriju ipak može pokrenuti ekonomiju. Gajić ističe da se taj argument rijetko ili nikad ne koristi u objašnjavanju vlasti zašto se ulaže. Madžar smatra da su ekonomiji Srbije potrebni pokretači rasta, ali i da ima mnogo pametnijih stvari za ulaganje.

“Imamo i drugih važnijih stvari. Ulaganje u zaštitu okoliša, u tretman otpadnih voda, odlagališta otpada, koja su neuređena i razbacana svuda po Srbiji. Prema računici Fiskalnog saveta, za desetak godina potrebno je više od 10 milijardi eura samo za najnužnije projekte u ekologiji”, kaže Madžar ukazujući i da bi se trebalo okrenuti domaćoj privredi kao osloncu razvoja.