Energetska tranzicija koštat će Srbiju oko 27 milijardi dolara do 2030. Ipak, Srbija već iz dana u dan, iz godine u godinu plaća cijenu ovisnosti o fosilnim gorivima, smatra Ivana Ostojić s Instituta društvenih znanosti.

Prema procjenama iznesenim u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu (INEKP), u Srbiji je do 2030. za te namjene potrebno izdvojiti 27,4 milijarde eura, dok bi investicije javnog sektora iznosile oko deset milijardi eura, piše Ostojić za portal Klima 101.l..

Investicijske potrebe
U pitanju su investicijske potrebe kako bi se osiguralo pet ključnih ciljeva tranzicije: dekarbonizacija, energetska učinkovitost, energetska sigurnost, integrirano i funkcionalno energetsko tržište, kao i financiranje inovacija i istraživanja koji potiču razvoj čistih energetskih tehnologija.

Prema MMF-u, reforma cijena fosilnih goriva također bi stvorila značajne prihode, u vrijednosti od oko 3,6% svjetskog BDP-a. Prema procjenama MMF-a, u zemljama u razvoju (uključujući i Srbiju) prihodi od reforme cijena fosilnih goriva premašuju procijenjene dodatne troškove potrebne za postizanje ciljeva održivog razvoja. Neosporno je da energetska tranzicija zahtijeva ulaganje značajnih financijskih sredstava.

No, ni alternativa nije besplatna”, tzv. status quo u kojem se nastavlja korištenje fosilnih goriva ima ogromnu cijenu koja će u narednim desetljećima biti sve veća.

Prema istraživanju Međunarodnog monetarnog fonda, u 2020. godini ukupne subvencije za fosilna goriva na globalnoj razini iznosile su čak 5900 milijardi dolara. Jednostavna računica ukazuje na iznos od preko 16 milijardi dolara svaki dan.

Prema istraživanju MMF-a, potpuna reforma cijena fosilnih goriva ukidanjem subvencija i uvođenjem poreza na ugljik smanjila bi globalne emisije ugljičnog dioksida za 43% ispod uobičajenih razina u 2030., što je u skladu s održavanjem globalnog zatopljenja na dobroj razini, odnosno ograničavanje daljnjeg porasta prosječnih temperatura na razinu ispod 2°C.

Naime, samo 8% ovog iznosa su subvencije kako ih mi kolokvijalno razumijemo, u obliku državnih izdataka za fosilna goriva (oko 470 milijardi dolara).

Preostalih 92% prvenstveno je uzrokovano štetom za ljudsko zdravlje i okoliš uzrokovanu izgaranjem fosilnih goriva. Ugljen i nafta, kao najveći zagađivači, kroz te neizravne cijene svake godine svjetsko gospodarstvo koštaju 3% BDP-a (bruto domaćeg proizvoda).

Važnost subvencija
Preusmjeravanje subvencija s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije smanjilo bi njihovu upotrebu i pridonijelo održivom gospodarskom rastu, otvaranju radnih mjesta, boljem javnom zdravlju i većoj jednakosti, posebno za najsiromašnije i najugroženije zemlje diljem svijeta.

Prema studiji MMF-a najveću cijenu Srbija plaća onečišćenjem zraka, a zatim slijede posljedice klimatskih promjena kao dvije dominantne pojave.