Beogradska burza je praktički u silaznoj putanji u odnosu na vrijeme kada je obnavljana prije 2000. godine, nije ispunila zadaću da bude izvor kapitala za poduzeća, a da mali ulagači “okreću” novac i zarađuju ili gube ovisno o percepciji tržišnih uvjeta. Neki se takvi igrači odluče “igrati” na njujorškoj ili londonskoj burzi.

O oživljavanju tržišta kapitala govorimo posljednjih godina, i prije koronavirusa, počelo se raditi na strategiji za to, u svakom izvješću Međunarodnog monetarnog fonda, nakon revizije aktualnih aranžmana, postoji naznaka da treba razvijati tržište kapitala, nije pomoglo ni to što su se Beogradska i Atenska burza udružile.

Egzodus kompanija
Vrijeme prolazi, a sve je manje tvrtki koje kotiraju na burzi, odnosno polako, ali sigurno je napuštaju. U jednom se trenutku činilo da će burza čak proslaviti obljetnicu bez prve osobe jer ju je dosadašnja napustila, a ujedno i kratko ostala, međutim, izabrana je nova.

Nenad Gujaničić, broker “Momentum Securities”, kaže za Politiku da je riječ koja najbolje opisuje poslovanje Beogradske burze posljednjih godina “smrt”. Prema njegovim riječima, to najbolje govori o kontinuiranom trendu odljeva tvrtki, investitora i prometa.

Promet dionicama lani je bio manji od 30 milijuna eura, a ove je godine na putu da ne dosegne ni tu minornu brojku, kaže Gujaničić. Usporedbe radi, prometi u “zlatnim godinama” Beogradske burze mjerili su se milijardama eura i 2007. godine iznosili su 1,8 milijardi eura.

Sada je prosječan dnevni promet oko 100.000 eura, ali kada se izuzmu jednokratne transakcije, jasno je da se dnevno prometuje od 20.000 do 30.000 eura. Nisu rijetki slučajevi da najveća domaća kompanija ‘Naftna industrija Srbije’ ima promet od po nekoliko tisuća eura”, kaže ovaj broker.

Državne obveznice imaju puno veći promet od dionica, ali treba reći da ni tu nema kontinuiranog i likvidnog tržišta. Transakcije su tek sporadične, s obzirom na to da su glavni igrači banke koje imaju mogućnost trgovanja na šalteru i više je koriste.

Prošle godine trgovalo se dionicama 71 tvrtke, a na burzi je još nekoliko stotina tvrtki čijim se dionicama uopće ne trguje. Maksimalno 10-20 dionica ostvaruje realan i opipljiv promet. Indeks Belex 15 dugo se nije mogao do kraja formirati i trenutno ga čini devet kompanija.

Kada govorimo o razvoju tržišta, Gujaničić kaže da je strategija razvoja tržišta kapitala još uvijek aktualna. Od prošle godine podržana je zajmom Svjetske banke, a očekuje se da bi ove godine trebala uslijediti i prva izdanja korporativnih obveznica, što je područje koje su tvorci strategije odlučili najprije razviti.

“Glavni problem svih tih strategija bio je taj što se nikada nisu identificirali pravi problemi tržišta, pa bi se onda moglo govoriti o razvoju burze. Ono što je najvažnije da bi burza funkcionirala i da bi se vratilo povjerenje investitora je nužnost funkcioniranja institucija, kako onih koje izravno čine tržište kapitala, tako i onih koje su važne za njegov razvoj, poput sudova. Sve dok naša zemlja ne napreduje na tom polju, normalno funkcioniranje burze bit će nemoguće”, kaže Gujaničić.

Investicijska štednja
I dok se kod nas investicijsko okruženje godinama “popravlja”, domaći građani sve više ulažu na strane burze. To još uvijek nije masovno i vjerojatno ga čini tek nekoliko tisuća građana, ali interes itekako postoji jer je to norma štednje u svim razvijenim i normalnim zemljama.

U posljednjih deset godina građani koji su štedjeli u bankama izgubili su sve što su zaradili na kamatama u jednoj godini inflacije. Građani koji su štedjeli na svjetskim burzama ostvarili su puno značajnije prinose i ta svijest polako sazrijeva, iako su kod nas još uvijek glavne vrste štednje depoziti i nekretnine, ističe ovaj broker.