Troškovi sjetve iz godine u godinu su sve već trošak za poljoprivrednike, posebno kada prinosi podbace, kao što je to bilo ove jeseni zbog suše. Zato srpski ratari pribjegavaju štednji, ne koriste u punoj meri umjetno gnojivo i deklarirano sjeme zamjenjuju vlastitim sjemenom sa tavana, takozvanu “tavanšu”.

Iako znaju da sjetva deklariranim sjemenom osigurava više prinose, zdrav usijev, brže nicanje, zaštitu od bolesti…ne obaziru se previše na te prednosti, zbog čega je Srbija na povijesnom minimumu u korištenju certificiranog sjemena soje, pokazuju podaci Sjemenarske asocijacije Srbije.

Pad iz godine u godinu
Tajnik asocijacije prof. dr. Svetlane Balešević Tubić izjavila je za novosadski “Dnevnik” da je Srbija posljednja na Listi europskih država u korištenju certificiranog sjemena soje, ali i da korištenje deklariranog sjemena pšenice iz godine u godinu pada.

“Srbija ima lidersku poziciju u regiji u sjemenskoj proizvodnji i predstavlja jaku konkurenciju na međunarodnom tržištu, ali se, unatoč tome, nalazimo na povijesnom minimumu i posljednji smo na Listi europskih država u korištenju certificiranog sjemena samooplodnih biljnih vrsta”, izjavila je Balešević Tubić.

U sjetvi soje 2020 godini certificirano sjeme soje korišteno je samo 18–20 posto, a pšenice od 35 do 40 posto i ti podaci su ostali isti i u sjetvi 2021. godine. Na početku 21. stoljeća, navela je, certificirano sjeme pšenice se koristilo oko 90 posto, a soje 75-85 posto, ali već 2015. godine pada na 60 posto kod pšenice i 50 posto kod soje. Trend se nastavio i u 2019. godini, kada je upotreba deklariranog sjemena iznosila za pšenicu 40 posto, a za soju 35 posto.

Procjene govore da gubici u proizvodnji zbog nekorištenja deklariranog sjemena soje iznose oko 50 milijuna eura, a kod pšenice čak preko 79 milijuna eura. Vanjskotrgovinska razmjena sjemena Srbije sa svijetom u 2021. godini iznosila je 191,8 milijuna eura (217.909 tona), kazala je Svetlana Balešević Tubić.

Od te razmjene iz Republike Srbije izvezeno je 184.472 tone (127,4 milijuna eura), a uvezeno je oko 33.436 tona, što vrijednosno iznosi 64,4 milijuna eura. Najviše se izvozi u zemlje CEFTE, EU, Rusiju i to uglavnom sjeme kukuruza, pšenice, soje i suncokreta, a uvozi se najviše iz zemalja EU, i to prije svega sjemenski krumpir viših kategorija, zatim sjeme šećerne repe, sjeme linija hibrida kukuruza, povrća i krmnog bilja.

Veća tolerancija
Po njenim riječima glavni razlog zašto poljoprivrednici ne koriste deklarirano sjeme već vlastito je cijena, jer smatraju da je certificirano sjeme skupo. Vlastito sjeme češće koriste mali proizvođači, dok velika poljoprivredna gospodarstva prednost daju deklariranom sjemenu. Znaju da tako imaju pristup novoj genetici, sortama povećane tolerantnosti i višeg genetskog potencijala za prinos, što dugoročno gledano, doprinosi da prevagne korištenje certificiranog sjemena.

Posebno je važno naglasiti ekonomski značaj i gubitke za sjemenarski sektor, znanost i cijelu poljoprivredu, kao i za državu Srbiju, ukoliko je nizak postotak korištenja certificiranog sjemena.

Mnoga istraživanja pokazuju da u proteklih 20 godina, skoro cjelokupno povećanje proizvodnje po hektaru se ostvaruje zahvaljujući stvaranju novih sorti i razvoju oplemenjivanja biljaka, naglasila je Svetlana Balošević Tubić.