Iz inozemstva se u Srbiju slijevaju rekordni iznosi novca iz inozemstva, ali ne toliko od izravnih stranih ulaganja, već od doznaka građana koji rade u zapadnim zemljama. Kako piše Danas pozivajući se na podatke Narodne banke Srbije, lani se od doznaka slilo cijelih pet milijardi eura.

Većinom u potrošnju
U odnosu na bruto domaći proizvod, doznake su prošle godine dostigle udjel od 8,2 posto. U prethodnih 20 godina priljev deviza po ovoj osnovi nije bio ni blizu toj brojci.

Prošle godine su doznake nadmašile i strane izravne investicije koje su također imale rekordan iznos od 4,4 milijarde eura. Tako su 2021. strana ulaganja iznosila 3,9 milijardi eura, dok su doznake bile na 3,6 milijardi eura. Prema riječima Nenada Jevtovića, direktora Instituta za razvoj i inovacije, rast doznaka je posljedica inflacije i povećanja plaća u inozemstvu.

“Taj iznos bi trebalo uskladiti s inflacijom. Recimo, ako našem čovjeku u inozemstvu poraste plaća, on će moći više novca slati kući”, objašnjava Jevtović. Drugi razlog je sve veća emigracija u inozemstvo.

“Svake godine 25.000 do 30.000 ljudi ode u inozemstvo. U prethodnih 11 godina, prema podacima Zavoda za statistiku, otišlo je 330.000 ljudi. Na kraju, čini se da se i struktura emigracije mijenja. Čini se da dosta ljudi odlazi raditi u inozemstvo nekoliko mjeseci, pa se vraćaju u zemlju”, kaže Jevtović.

Taj novac se najvećim dijelom troši za održavanje standarda. Kako ističe Jevtović, raniji podaci pokazuju da se svega jedan do tri posto doznaka koristi za investicije. Više od 60 posto tih prihoda odlazi u potrošnju, a to bi na razini prošle godine bilo više od tri milijarde eura.

Također, oko 24 posto doznaka se koristi za kupnju nekretnina. Ovo bi moglo biti i objašnjenje visokih cijena i općenito pumpanja balona na tržištu nekretnina u Srbiji, prije svega u Beogradu.

Političke posljedice
“Bez doznaka i stranih izravnih investicija ne bismo mogli pokrivati deficit u trgovinskoj bilanci od oko sedam, osam milijardi eura. S jedne strane, novac ulazi u ekonomiju preko doznaka i investicija, a s druge strane izlazi kroz uvoz”, napominje Jevtović.

Prema podacima Eurostata za 2021., u Srbiji su osobni transferi i zarade radnika iz inozemstva činile 7,2 posto BDP-a. U Crnoj Gori je taj priljev činio 13,5 posto BDP-a, u BiH 10,5 posto, a Albaniji 9,4 posto BDP-a.

U Hrvatskoj je taj priljev neznatno veći nego u Srbiji i iznosio je 7,3 posto BDP-a. Apsolutni rekorder je Kosovo sa čak 18 posto udjela u BDP-u. Visoke doznake ne samo da povećavaju kupovnu moć stanovništva, već imaju i političke posljedice.

Mihail Arandarenko, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, u radu pod nazivom “Politička ekonomija izlaska i lojalnosti” emigraciju naziva “glasanjem nogama” i ocjenjuje da prihodi iz inozemstva u stvari skidaju pritisak s vlasti u regiji omogućuju im da traju mnogo duže uprkos ekonomskoj stagnaciji. “Ta emigracija smanjuje prosvjedni potencijal unutar zemlje, a glasovi preostalih nezadovoljnika slabije se čuju”, ocjenjuje Arandarenko.