Od ukupno 209 odobrenih projekata javno-privatnog partnerstva u Srbiji za 10 godina, njih 75 je ugovoreno, što je nešto više od trećine, pokazuju podaci sa Portala javnih nabavki, piše internetski portal danas.rs.

Među odobrenim najviše je onih koji se tiču javne rasvjete (32), potom javnog prijevoza (21), slijede izgradnja lokalne infrastrukture, grijanje i toplinska energija i komunalni otpad. Samo u Beogradu je 15 takvih projekata.

Komunalni projekti
Broj odobrenih projekata u kojima država, odnosno lokalna samouprava zajedničkim snagama s privatnim kompanijama pokušavaju unaprijediti, uglavnom, neki komunalni aspekt – ima uzlazni trend. Osim toga, projekti JPP često predstavljaju jedino rješenje da se premosti postojeći infrastrukturni problemi, ali opet dosta je onih na kojima još treba da se radi.

“Primjetan je trend porasta broja odobrenih projekata JPP u Srbiji, tako da raste potreba za uključivanjem organizacija civilnog društva i građana, jer JPP koji uključuju njih su efikasniji, efektivniji i održiviji”, pokazalo je istraživanje

“Unapređenje dijaloga između organizacija civilnog društva i javnih vlasti kod projekta JPP na lokalnoj razini”, koje je učinio Institut za teritorijalni ekonomski razvoj, u suradnji sa Beogradskom otvorenom školom.

Ovaj projekt proveden je u tri općine Plandištu, Topoli i Bečeju, upravo u kojem je istraživačica u InTER-u Vesela Vlašković govorila o uspješnoj suradnji sa ovim vojvođanskim gradom u kome su do sada radili na tri projekta JPP – Dimničar, Rasveta, DDD.

“Cilj je da se doprinese demokratskom razvoju uz unapređenje javnih politika i većoj mjeri uključivanja organizacija civilnog društva. Prvi projekt koji smo radili u Bečeju bio je tvrtka Dimničar, bio je to prvi projekt iz te oblasti u tom modelu i tu je bilo trzavica jer građanima nije dovoljno objašnjeno što će dobiti, kakve su koriste od ovog projekta”, rekla je Vlašković.

Građani nisu bili dovoljno upoznati što konkretno javno-privatno partnerstvo znači, napominje ona, te je izostalo plaćanje.

“Shvatili smo koliko je važno uključiti građane odmah na početku i kod planiranja projekata. Model JPP uveden je još 2011. kada ih je bilo nekoliko, a sada ih je 210 odobrenih i to će tek doživjeti ekspanziju”, ističe Vlašković i dodaje da javna komunalna poduzeća i lokalna samouprava za one djelatnosti za koje nemaju kapaciteta moraju raditi po modelu JPP.

Vesela Vlašković je napomenula da skoro svaka oblast, bilo da je pitanje izvođenja radova ili usluga, da sve može da se sprovede upravo po ovom modelu.

“Iskustvo je pokazalo da su projekti u koje su uključeni građani i civilno društvo uspješniji i dugoročno imaju više efekta. Nije poenta prebaciti obavezu privatnom partneru već je važno da taj odnos bude partnerski jer samo tako projekat može da uspije i bude efikasan”, istakla je Vlašković na predstavljanju rezultata projekta u Bečeju.

Uključivanje građana ne podrazumijeva, kako je rekla, samo njihovo prisustvo, već specifično targetira predstavnike onih organizacija koje su najrelevantnije za određene oblasti. Kada se radi o organizacijama civilnog društva one su često financijski nestabilne, na lokalnoj razini su im, kako kaže Vlašković, kapaciteti oslabljeni.

Veći broj članova
“Prijedlog je da sa njima treba raditi na tome da se poveća broj članova, da se radi i na drugim načinima kako da prikupe sredstva”, ističe ona i napominje da je situacija razvijenosti civilnog sektora slična u sve tri općine sa kojima su surađivali na projektima javno-privatnog partnerstva.

“U Plandištu općina pomaže svojim organizacijama, imaju sluha za njihove potrebe, pomažu im da se umreže, u Bečeju je izražena suradnja sa određenim organizacijama, ta suradnja se nadograđuje.

U Topoli imaju najmanje razvijen civilni sektor, ali postoji volja kod javnih vlasti da usvoje preporuke za uključivanje organizacija civilnog društva u dijalog sa javnim vlastima kod projekata JPP”, rekla je Vesela Vlašković.

Ono što bi ubuduće trebalo raditi kako bi suradnja javnog i privatnog bolje funkcionirala, a poduzeća koja rade po tom modelu bila efikasnija neophodno je donijeti propise koji će stvoriti poticajno okruženje za to da se civilne organizacije lakše uključe.

Osim toga, preporuka InTER-a je i da bi trebalo povećati broj zaposlenih ili ih drugačije organizirati, kao i uvesti sistemski pristup uključivanja građana. U ova tri grada, u kojima je zajednički s općinama InTER proveo projekat posljednjih godinu dana, trenutno postoji devet projekata javno-privatnog partnerstva.

U Bečeju su privatne kompanije sa gradom odlučile da zajedno rade na dimnjačarskim uslugama, rasvjeti i dezinfekciji, dezinsekciji i deratizaciji.

U Topoli je čak pet primjera javno-privatnog partnerstva i to su dva poduzeća koja se bave prijevozom, i po jedno otpadom, rasvjetom i održavanjem groblja. U Plandištu ovaj model primjenjuje se samo u slučaju rasvjete, a odobren je prije četiri godine.