S predsjednikom Privredne Komore Srbije Markom Čadežom razgovarali smo nakon prve iznimno uspješne regionalne konferenciju “Bez predrasuda, samo biznis” koju je Poslovni dnevnik priredio 14. lipnja u beogradskom hotelu Crowne Plaza. Upravo vođeni geslom kako bez poslovne suradnje nema napretka o suradnji privrednih komora i poduzetnika Srbije i Hrvatske, obostranim problemima za gospodarstvo i projektima za njihovo rješavanje ekskluzivno je za Poslovni dnevnik progovorio Marko Čadež, prvi čovjek srpskih privrednika.

Kako komentirate robnu razmjenu Hrvatske i Srbije i na čijoj je strani deficit?

Ukupna razmjena Srbije i Hrvatske, počevši od 2017, veća je od milijardu eura i prošle godine je premašila 1,3 milijarde eura, što je gotovo dvostruko više nego prije desetljeća i za 23% bolji učinak nego u posljednjoj pretkriznoj – 2019. godini. Naša međusobna trgovina dodatno je uvećana u prvom kvartalu ove godine – za 41% u odnosu na prvo prošlogodišnje tromjesečje.

Srpsko-hrvatska trgovinska razmjena sada je prilično uravnotežena. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, proizvođači iz Srbije u 2021 godini plasirali su na hrvatsko tržište proizvode vrijedne 677, 6 milijuna eura, a hrvatski u Srbiji 660,2 milijuna eura.

Međutim, od toga na čijoj je strani nekoliko desetina milijuna deficita ili suficita, utoliko prije što su nam statističke metodologije neusuglašene, bitnije je što iz godine u godinu sve više srpskih i hrvatskih kompanija međusobno trguje i što se uvećava broj proizvoda koje razmjenjujemo. S Hrvatskom je iz Srbije prije pet godina poslovalo – izvozilo i uvozilo – oko 3900 kompanija i poduzetnika, a prošle godine više od 5000. Uostalom, suštinsko pitanje malih nacionalnih ekonomija na prostoru bivše Jugoslavije, bilo da su u Europskoj Uniji, kao Hrvatska i Slovenija, ili su dio zapadnog Balkana kao Srbija i ostale zemlje, nije da se takmičimo tko će drugom prodati više, nego kako da razvijamo više oblike suradnje, kako da se bolje povežemo, udružimo kompanije, njihove reference i slobodan kapital, da zajedno investiramo i privučemo više investicija iz svijeta, da zajedno proizvodimo i nastupamo na trećim tržištima i ozbiljno ojačamo izvozni učinak svake zemlje pojedinačno i regije kao cjeline.

Što sve Srbija izvozi u Hrvatsku i Hrvatska u Srbiju. Gdje vidite mogućnosti proširenja suradnje i izvoza?

U strukturi robne razmjene dvije zemlje posljednjih godina nije bilo nekih krupnijih promjena. Srbija je na hrvatsko tržište, prošle godine, vrijednosno gledano, najviše izvezla suncokretovog ulja, motornog benzina (bez biodizela), mineralnih ili kemijskih đubriva, smolnog cementa, proizvoda od željeza i čelika, tjestenine i nekih odjevnih artikala (hulahup čarape, hlače, ženske šorceve). Iz Hrvatske smo najviše uvozili soju u zrnu, cement “Portland”, plinska ulja, papir za rebrasti karton, dijelove za pumpe, kompresore, ventilatore…

Iako se međusobna trgovina povećava, prostora za brže unapređenje ekonomske suradnje ima u gotovo svim dijelovima – u onima kojima sada najviše surađujemo, ali i u onima koje smo samo otvorili. Dalji rast moguć je u lancu agrobiznisa, posebno prehrambenoj industriji, energetici, mašinskoj, elektro, tekstilnoj, gumarskoj, industriji plastike i namještaja. Nedovoljno iskorištene šanse imamo i u građevinarstvu, saobraćaju, turizmu, informacijskim tehnologijama…

Kakva je situacija s investicijama – srpskim u Hrvatsku i hrvatskim u Srbiju?

Srbija danas ima kompanije sposobne da investiraju i van granica svoje zemlje, koje su pouzdani partneri i velikim međunarodnim korporacijama i čiji proizvodi ispunjavaju standarde najzahtjevnijih svjetskih tržišta. Neke od njih su najjači regionalni igrači u svom poslu. Ekonomski interes naših firmi je da šire poslovanje u regiji, uključujući i Hrvatsku, kao što hrvatske kompanije investiraju ovdje.

Da iskustvo hrvatskih kompanija koje u Srbiji uspješno posluju, potakne nova ulaganja u srpsku privredu, ali i da se Hrvatska kao investicijska destinacija više otvori za srpske firme i njihove investicije, da se izgrade odnosi povjerenja i stvore uvjeti za korektnu tržišnu utakmicu.

Razloge zašto se mali broj srpskih investitora odlučivao za ulaganja i uspijevao u pokušajima da investira u Hrvatskoj, osim u političkom okviru koji je kod privrednika u pojedinim periodima izazivao osjećaj da nisu dobrodošli na hrvatsko tržište, možemo naći i na ekonomskom terenu, u nekim parametrima za poslovanje koji su u Hrvatskoj nešto tvrđi nego, recimo, u Srbiji.

Vođene biznis računicom, neke naše kompanije su se odlučivale da prije investiraju kod kuće ili na drugim destinacijama gdje su troškovi poslovanja manji – niži porez na dobit PDV, cijena rada, jeftiniji krediti i osiguranje, nego u Hrvatskoj. Želja nam je da se na listi investitora iz Srbije u Hrvatskoj, Industriji mesa Matijević, MK grupi, Aleksandar gradnji, Kapa staru, Adria media grupi, u narednim godinama pridruže i nove kompanije.

Kako komentirate što jako puno mladih odlazi raditi u Hrvatsku tijekom turističke sezone?

Mobilnost radne snage je prirodni proces i realnost svuda u svijetu. Kao što Srbija ima potrebe, recimo, za sezonskim radnicima u poljoprivredi i građevinarstvu, tako i Hrvatska nedostajući kadar za turističku ugostiteljsku privredu tijekom sezone pronalazi u regiji. Kompanije, lokalne ili strane koje posluju u Hrvatskoj i tijekom godine angažiraju radnike iz Srbije – i u građevinarstvu, saobraćaju i drugim uslužnim djelatnostima, kao što hrvatski radnici odlaze u zemlje EU u kojima ima potrebe za njihovim profilima. Dobro je da nema zakonskih ograničenja za međusobno zapošljavanje, da poslodavci tamo i ovdje reguliraju radne i boravišne dozvole i da su zadovoljni kako im ljudi koje su angažirali obave posao.

Međutim, činjenica je da se i Hrvatska i Srbija i druge zemlje ove regije suočavaju s odljevom mladih visokoobrazovanih ljudi i kvalificiranih radnika. Zbog toga je važno da svaka zemlja prilagodi svoje obrazovne sisteme potrebama privrede i da ih međusobno u regiji usklađujemo, da stvorimo uvjete da mladi ljudi ostanu živjeti i raditi na ovim prostorima, da vide perspektivu, da ovdje grade svoju karijeru i da se, i ako odu u razvijeniji svijet, ovdje vrate s iskustvom, znanjem i kontaktima koje su tamo stekli.

Kako Srbija rješava pomanjkanje radne snage?

Sve više kompanija, učenika i studenata u dualnom obrazovanju, uspostavljanje regionalnih trening centara širom Srbije za prekvalifikacije nezaposlenih i dodatne obuke zaposlenih, uz skori početak funkcioniranja zajedničkog tržišta rada Otvorenog Balkana, značajno poboljšava ponudu radne snage i lokalnim kompanijama i stranim investitorima u Srbiji.

Uspostavljanje zajedničkog regionalnog tržišta, uključujući i tržište rada, na čemu rade Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija u sklopu inicijative Otvoreni Balkan, uz međusobno priznavanje diploma i kvalifikacija, omogućit će da se već od rujna naši građani zapošljavaju, a kompanije, domaće i strane, nedostajuće radnike pronalaze u druge dvije države.

I to po krajnje pojednostavljenoj proceduri. Vjerujem da će se zona slobodnog kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala, brzo proširiti pridruživanjem ostalih zapadnobalkanskih ekonomija ovoj inicijativi koja je otvorena za cijelu regiju. Što se tiče unutrašnjeg tržišta rada, Srbija je, na inicijativu Privredne komore Srbije i uz podršku njemačkih, austrijskih i švicarskih partnera, napravila značajne korake u prilagođavanju obrazovnog sistema potrebama privrede.

Izmijenjen je gotovo kompletan regulatorni okvir, prvi u regiji smo dobili zakone o dualnom srednjoškolskom obrazovanju i dualnim studijama. U dualno obrazovanje do sada je uključeno oko 10.000 đaka i studenata i oko tisuću kompanija.

Privrednici aktivno sudjeluju u kreiranju upisne politike i nastavnih planova i programa za dualne profile, ušli su u Nacionalni savjet za visoko obrazovanje, u savjete obrazovnih ustanova…

Kako politički odnosi Hrvatske i Srbije utječu na gospodarstva dviju zemalja?

Rekao bih da u posljednje vrijeme ima povišene političke retorike koja ne godi privredi, nanosi štetu kompanijama i zna da privrednike onespokoji u realizaciji planova za susjedno tržište. Ekonomija svuda u svijetu, manje ili više, trpi utjecaj politike, samo što je u našoj regiji, opterećenoj zbivanjima iz prošlosti i povremenim neodmjerenim izjavama političara u sadašnjosti, to izraženije nego drugdje, usprkos jačanju svijesti o potrebi regionalne suradnje, pomirenja i povjerenja.

Međutim, naši privrednici vođeni prirodnim interesom da surađuju, međusobno su trgovali i kada su odnosi bili zategnutiji nego sada, a hrvatske kompanije, kojih je danas u Srbiji registrirano više od tisuću, ovdje su, prema nekim procjenama, računajući i inicijalna i ulaganja tijekom poslovanja, investirale od 800 milijuna do milijardu eura.

Ipak, činjenica je da za više oblike suradnje koja nam je u ovim kriznim vremenima potrebnija nego ikada (za formiranje zajedničkih firmi, konzorcijima, udruženi nastup na svjetskim tržištima), potreban i viši stupanj političke stabilnosti. Također, u periodima kada se odnosi na političkom nivou zaoštre, usporavaju se ili zaustavljaju i neki procesi koji ovise od vlada i državnih institucija, a koji su važni privrednicima. Recimo, privredne komore krenu s inicijativama za olakšanje međusobne trgovine i investicija, otklanjanje barijera, a onda kada sijevnu političke varnice, ti procesi se odlože, nekako odu u drugi plan.

Interes privrede je da u narednom periodu bude što manje tih varnica, koje bacaju sjenku i na bilateralnu i na regionalnu suradnju. Istovremeno, uvjeren sam što naše ekonomske veze budu jače i kvalitetnije, što više bude međusobnih investicija i zajedničkih projekata, da će i političke strasti gubiti na intenzitetu.

Kolika je razina godišnjih stranih investicija u Srbiji, tko su najveći ulagači i u koje sektore?

Srbija privlači više od 60% stranih direktnih investicija koje godišnje stižu u regiju zapadnog Balkana. Ukupan investicijski učinak Srbije u prethodna dva-tri desetljeća gotovo je 50 milijardi eura, od čega je više od polovine uloženo u proteklih deset godina. Prošla 2021. godina s 3,9 milijardi eura stranih direktnih ulaganja bila je rekordna u posljednjih deset godina, čime je nadmašen i rezultat iz pretkrizne 2019.

Mada je posljednjih godina sve više investitora i iz drugih dijelova svijeta, u ukupnom investicijskom učinku Srbije, od 2010., s više od dvije trećine dominiraju investicije iz Europske unije, pri čemu su najveći broj investicijskih projekata realizirale njemačke kompanije. Vrijednosno gledano, polovina ulaganja koje su stigle u protekle dvije godine uloženo je u prerađivačku industriju, potom u real estate i druge sektore.

Posebno je važno da je u Srbiji sve više visokotehnoloških kompanija, kao što su ZTF, Continental ili Brose, koje osim tvornica ovdje otvaraju svoje istraživačko-razvojne centre.

One uživaju ne samo financijske poticaje za investiranje u proizvodnju, već i čitav paket poticaja za ulaganja u istraživanje i razvoj i oslanjaju se na domaću pamet – vrsne inženjere i IT stručnjake, na ICT kao najbrže rastući sektor srpske privrede. Sve to Srbiju, koju svjetski mediji nazivaju Silikonskom dolinom zapadnog Balkana, svrstava i u red novih europskih tehnoloških hubova.

Nedavno ste s predsjednikom HGK Lukom Burilovićem razgovarali o lakšem protoku roba preko granice.

Nakon našeg sastanka ekspertni i analitički timovi dviju komora tijekom lipnja radili su na finalnom usuglašavanju i uobličavanju prijedloga koje ćemo vrlo brzo uputiti vladama Hrvatske i Srbije. Ubrzanje protoka robe i smanjenje zadržavanja na graničnim prijelazima između Hrvatske i Srbije u obostranom je interesu naših privreda koje su povezane više nego što možemo i zamisliti, ali i stranih kompanija koje prevoze robu do kupaca u Europskoj uniji ili do riječke luke ka drugim svjetskim tržištima. To bi bio i naš najbolji zajednički odgovor na aktualnu krizu s kojom se obje ekonomije suočavaju.

Samo preko graničnog prijelaza Batrovci-Bajakovo, godišnje u oba smjera prođe 378.000 kamiona, a vrijeme zadržavanja na granici je neprihvatljivo dugo – u prosjeku oko šest sati. To nanosi ogromnu štetu privredi s obje strane granice, povećava troškove i proizvođačima i špediterima i krajnjim kupcima, te našu robu čini nekonkurentnom.

Za rješenje nekih problema nije nam potreban velik novac, već dobra volja, dogovor i bolja organizacija. Uz manja infrastrukturna i ulaganja u opremu, gužve bismo smanjili i prelazak granice značajno ubrzali, ukoliko bismo usuglasili radna vremena graničnih službi, povećali broj carinskih i inspekcijskih službenika i ulazno-izlaznih traka, osigurali dvije trake u međugraničnom prostoru, prioritetni prelazak kamiona s kvarljivom robom i autobusa na redovnim linijama.

Što se tiče željezničkih prijelaza, potrebno je uspostaviti fitosanitarne i veterinarsku kontrolu s obje strane granice…
Dugoročnije, izgradnja zajedničkog željezničkog terminala koji bi trajnije rasteretio cestovni promet, kao i realizacija postojećih projekata unapređenja plinske infrastrukture, značajno bi olakšala i osigurala poslovanje privrednicima i u Srbiji i
Hrvatskoj.