Autobusni prijevoz od ključnog je značaja za funkcioniranje domaćeg gospodarstva i najčešći način prijevoza putnika u Srbiji, ali su cijene karata dvostruko skuplje od prosjeka EU, piše časopis Biznis i financije.

Autobusni kolodvori potiču šaltersku prodaju karata na štetu prodaje putem interneta ili u vozilima i koriste svoj položaj da naplaćuju više cijene prijevoznicima koji nisu s njima povezani.

Prihodi od prodaje karata
Banje i planinska mjesta, u kojima se zajedno ostvari 50 posto noćenja turista u Srbiji, dostupni su najčešće isključivo automobilom ili autobusom, navodi se u istraživanju o međugradskom javnom prijevozu u Srbiji, koje su pripremili Komisija za zaštitu konkurencije i Svjetska banka.

Prema podacima Privredne komore Srbije, oko 80 posto linija u Srbiji duže je od 250 ili kraće od 100 kilometara. Najčešće su dužine između 25 i 50 kilometara, jer većina gradova nije izravno povezana željeznicom, te su zato autobusi glavni način lokalnog javnog prijevoza.

Iako dohodak po stanovniku u Srbiji iznosi oko 41 posto prosjeka u 27 zemalja članica EU cijene karata po kilometru na linijama između većih, ali i manjih gradova, približno su dvostruko veće od prosječne cijene u zemljama EU.

Prosječne cijene koje autobusni kolodvori naplaćuju za ukrcavanje i iskrcavanje putnika u Srbiji su veće za barem 35 posto nego u Njemačkoj ili Poljskoj. Na domaćem tržištu posluje gotovo 200 tvrtki koje obavljaju javni prijevoz ili pružaju usluge na kolodvorima, od kojih je četvrtina registrirana za obje djelatnosti. Oko 90 tvrtki prevozi putnike u međunarodnom prometu, a više od 50 posto i na linijama unutar zemlje.

Autobusni prijevoznici najveći dio prihoda ostvaruju od prodaje karata, dok su za autobusne kolodvore najznačajniji izvor prihoda naknade koje naplaćuju od autobusknih prijevoznika. U Srbiji posluje manje autobusnih prijevoznika na 100.000 stanovnika nego u bilo kojoj od 27 država članica EU.

Usto, deset najvećih autoprijevoznika ostvaruje 52 posto svih kilometara u Srbiji, a Arriva Litas i Niš-ekspres, dva najveća autobusna prijevoznika, imaju udjel od oko šest posto. Međutim, javni prijevoz u Srbiji na lokalnoj razini više jer koncentriran.

Istraživanje je pokazalo da na oko dvije trećine svih linija polaske obavlja samo po jedan autobusni prijevoznik, bez obzira na dužinu linije.

Diskriminacija prijevoznika
Autoprijevoznici u Srbiji vlasnici su većine autobusnih kolodvora, a svaki grad najčešće ima samo po jedan, čime se dodatno učvršćuje lokalna dominacija prijevoznika, navodi Biznis i financije.

Prema podacima iz istraživanja, 15 posto kolodvora u Srbiji ne dopušta putnicima da kupuju karte od vozača, a 27 posto kolodvora zabranjuje putnicima da se ukrcaju u autobus ako imaju kartu kupljenu putem interneta.

Čak 41 posto davatelja kolodvorskih usluga koji dopuštaju putnicima ukrcavanje s kartom kupljenom izvan kolodvora u tom slučaju naplaćuju dodatnu peronsku kartu.

Kolodvori također koriste svoj položaj da naplate više cijene prijevoznicima koji nisu povezani s njima i time omogućavaju povezanim prijevoznicima bolji tržišni položaj u odnosu na njihove konkurente.