Nadzorni odbor Elektroprivrede Srbije (EPS) usvojio je prije nekoliko dana novi Statut čime su se stekli uvjeti da se to poduzeće transformira iz Javnog preduzeća u dioničko društvo zatvorenog tipa u stopostotnom vlasništvu države Srbije.

Usvajanje Statuta predstavlja sprovođenje Odluke Vlade Srbije i prvi je korak prema reformi EPS-a kojom će se upravljački organi profesionalizirati, dovesti do efikasnijeg poslovanja i učiniti EPS “regionalnim energetskim gigantom”, navodi se u priopćenju.

Poslije razmatranja sugestija u Statutu je definirano da jedan član Nadzornog odbora bude predstavnik zaposlenih, čime se dodatno štite prava radnika. U Statutu piše da Društvo, pored pretežne i ostalih djelatnosti, obavlja trgovinu električnom energijom.

Pitanja bez odgovora
Međutim, pitanja na koje sindikati nemaju odgovor je što će biti s EPS-om kada stupi na snagu taksa na emisije ugljičnog-dioksida, te kako to da struja ostane “socijalna kategorija”, a da se spriječi istovremeni potpuni kolaps EPS-a. Prema riječima sugovornika iz EPS-a, koji je želio ostati anomniman, glavna bitka se vodi oko RB “Kolubara”, koji je jedan od najvažnijih izvora sinekura za partijske kadrove još od početka 90-ih, ted a polovica djelatnika, posebice u administraciji ne zna zašto uopće dolazi na posao (pod uvjetom da uopće i dolaze), te da je zbog duge tradicije nepotizma i stranačkog zapošljavanja došlo do kadrovske erozije.

Također, većima termoelektrana koje se opskrbljuju iz RB “Kolubara” je već za gašenje, te mogu izdržati najviše do kraja desetljeća, osim TE “Nikola Tesla B”. Prema njegovim riječima, jasno je da je riječ o sukobu dvije sindikalne struje, jedne koju predvodi Milan Đorđević Đokin, koja stoji uz aktualnog direktora Tomaševića, te Miodraga Rankovića – Picija, bivše Đokinove desne ruke, koju podupire bivši director EPS-a Milorad Grčić.

Također, sindikati imaju veliki utjecaj prilikom odabira djelatnika za zapošljavanje, što je navodno iznimno lukrativno za vodstva sindikata, a što im, uzimajući u obzir veliki broj djelatnika i blizinu Beograda, daje ogromnu političku moć. Također, prema riječima izvora, jasno je da Tomašević ignorira D. Đedović, i podupire Sindikat EPS-a, koji vodi Milan Đorđević.

S druge strane, ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović izjavila je da najavljena promjena pravne forme statusa EPS-a rezultat potrebe da se bolje urede odnosi države i upravljanja, da “država postavi strateške ciljeve, a upravljanje kroz Nadzorni i Izvršni odbor te ciljeve provodi”.

Đedović je, u intervjuu RTS-u, naglasila da su dezinformacije tvrdnje da će skupština EPS imati samo jednog člana – ministra rudarstva i energetike, koji će postavljati ljude na ključne funkcije.

“Danas je EPS pretežito trgovac, a ne proizvođač električne energije (sic). Da bi zaštitili interese građana, EPS-u prije svega treba da opća djelatnost bude proizvodnja, a nastavit će se baviti i trgovinom viškova proizvodnje. EPS ima jednog dioničara – državu, i namjeravamo da tako i ostane. Država je jedna, jedan dioničar, jedan glas. Nije točno da skupština bira direktore, već to čini Nadzorni odbor”, objasnila je.

Đedović je rekla da Skupština EPS ima reducirane ovlasti, donesi strateške odrednice, ali je i za to potrebna odluka Vlade, a većina odluka se prenosi na Nadzorni odbor.

Mi idemo ka modernom korporativnom upravljanju, idemo ka profesionalizaciji, naglasila je ministrica. Na opasku da i domaći stručnjaci smatraju da taj koncept nije dobro rješenje, Đedović je odgovorila da je struka za dubinske promjene u EPS-u, jer se došlo do točke kada je to neminovno.

I ekolozi za ugljen
Pokret Ekološki ustanak upozorio je Vladu Srbije da “ne zamajava srpsku javnost praznim riječima oko promjene statuta EPS-a”, te je pozvao ministarku Dubravku Đedović da odustane od tih promjena pošto bi one bile “pogubne za to javno poduzeće i za građane”, jer bi se, bez sumnje, odrazile u velikom poskupljenju struje, priopćio je taj pokret, a prenosi agencija FoNet.

Najavljena privatizacija EPS-a, kao najnoviji slučaj u nizu odmaklog procesa komodifikacije, odnosno pretvaranja javnih dobara u robu koja se prodaje i kupuje “pod tržišnim uvjetima”, pravda se potrebom racionalizacije, ukazuje ta nevladina organizacija.

Kako je ukazano, predložena transformacija u jednočlano dioničko društvo iz čije se djelatnosti briše “trgovina električnom enegijom” i ostavlja samo “proizvodnja” električne energije “baca EPS u čeljusti privatnih trgovaca strujom”.

Zanimljivo je da se Ekološki ustanak do sada nije bavio dosadašnjom praksom trgovaca električnom energijom, te krajnje netransparentnim uvjetima kupnje ugljena i električne energije pojedinim privatnim tvrtkama, te povlaštenim proizvođačima iz obnovljivih izvora energije, čiju nedostatnu planiranu proizvodnju nadoknađuje upravo EPS. Također, nisu naveli ni koji se to cjenovni model trebao primjenjivati, jer su upravo gore navedene prakse praktički uništile EPS.

Temeljem činjenice da EPS generira 70% struje iz ugljena, uz dosadašnje poslovanje i nedospjele obveze, EPS bi bez pomoći države bankrotirao, a čak i kada bi ostao u državnom vlasništvu bi predstavljao ogroman teret za proračun. Za koje alternativne izvore energije se Ekooški ustanak zalaže – nije poznato.