Kada je počeo potop u Elektroprivredi Srbije? O tome postoje oprečna mišljenja, ali su najkompetentniji sugovornici suglasni da je sunovrat počeo još 1994., kada je poslije otpočinjanja desetogodišnjih radova 1984., a 1995. započela proizvodnja ugljena na polju Tamnava-Zapad. Ugljen iz rudarskog bazena Kolubara glavni je izvor električne energije u Srbiji.

Konstantni pad
Danas je, eksploatacija ugljena na prvom kopu RB Kolubara, polju B, pri kraju, dok se glavno polje – polje D više ne može širiti, zbog predubokih ležišta ugljena, te zbog činjenice da su postojeći kopovi presahli.

Od 1995., otvoreno je samo jedno polje – Radljevo kod Uba, koje nije ispunilo očekivanje glede kvalitete lignita i na kojem ima previše otkrivke, tj. jalovine, a u čije je otvaranje uloženo oko 500 milijuna eura.

Po ubrzanom pražnjenju polja B, još od prošlog desetljeća, proizvodnja ugljena u RB Kolubara u konstantnom je padu. Zanimljivo je da je otvaranje novog, znatno perspektivnijeg, polja E odgođeno.

Prema optimističkom scenariju, otvaranje polja E moglo se očekivati za par godina, što bi moglo stabilizirati situaciju u RB Kolubara i Elektroprivredu Srbije (EPS) ponovno pretvoriti u neto izvoznika električne energije.

Povećana eksploatacija postojećih polja donekle je i razumljiva. Bilo je to najjeftinije (kratkoročno) rješenje, jer nije iziskivalo premještanje željezničke pruge, sela Vreoci, te proizvođača građevinskog materijala Xella Srbija, što je uzrokovalo da se polje D ne može širiti, dok razvoj susjednog polja E iziskuje izmještanje korita rijeke Peštan u dužini 3,8 kilometra, koje je u tijeku kao i preusmjeravanje nekoliko lokalnih cesta.

Situacija je također pogoršana forsiranjem dnevne proizvodnje i prodaje ugljena izvan sustava EPS-a, kako bi se povećali prihodi i stekao dojam da se situacija popravlja. Fenomen je naročito naglašen nakon katastrofalnih poplava 2014., kada je najveće polje, Tamnava – Zapad dobrim dijelom potopljeno, i kada je pod hitno trebalo obnoviti proizvodnju, kako bi se izbjegle restrikcije električne energije. Sada, te iznuđene mjere rezultiraju velikom nestašicom ugljena.

Od dolaska Milorada Grčića 2012., na čelo RB Kolubara, a potom i na čelo EPS-a, situacija se dramatično pogoršava. S njim su došli i brojni kadrovi koji nisu imali potrebne kvalifikacije za vođenje vrlo složenog rudarskog bazena Kolubara, a udarnički se forsiralo povećanje proizvodnje ugljena i električne energije.

S lošim izborom rukovodećih kadrova, krenuo je odljev kvalificirane radne snage i iskusnih inženjera, a međuljudski odnosi su postali jako loši. Kulminiralo je to i raskolom u sindikatu EPS-a, u listopadu 2021., kada je smijenjen dugogodišnji predsjednik sindikata EPS-a Milan Đorđević. I to ilegalno, tvrdi on.

Loše stanje elektrana
Iako se situacija poslije poplava 2014., na prvi pogled popravljala glede ukupne proizvodnje električne energije, forsiranje starih elektrana ima dugoročno loše posljedice po razinu proizvodne učinkovitosti, što naročito vrijedi za starije elektrane, TE Kolubara A, od čijih su pet blokova najstariji izgrađeni 1956., a najnoviji 1979., i TE Morava izgrađena 1969.

Obje su termoelektrane planirane za gašenje 2023., te su, iako relativno male snage u odnosu na TE Nikola Tesla, vrlo značajne za energetski potencijal Srbije. Njihovo tehničko stanje se opisuje kao katastrofalno, pa mogu ispasti iz sustava bilo kada, što bi neminovno uzrokovalo restrikcije struje.

Izgradnja zamjenske termoelektrane Kolubara B ugovorena s kineskom tvrtkom Power China Ltd, po cijeni od 385 milijuna eura, obustavljena je 2021., i još nije nastavljena.