Srbija je 2021. godine u svjetsku riznicu Svalbarda, između kontinentalnog dijela Norveške i Sjevernog pola, ubacila sjeme pšenice, zobi, raži i ječma, čime se osigurala u slučaju prirodnih katastrofa i mogućih ratova, budući da je ova banka gena duboko u planini, znatno iznad razine mora, na području koje nije suho i u kojem su relativna vlažnost i temperatura zraka niske.

No, projekt Benefit Sharing Funda Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), kojim upravlja novosadski Institut za ratarstvo i povrtarstvo, još nije završen.

Stara banatka, bankut…
Voditeljica projekta dr. Sanja Mikić istaknula je za novosadski Dnevnik da, osim strnih žitarica, Institut namjerava raditi na očuvanju genetskih resursa i drugih žitarica i pseudo žitarica, povrća, ljekovitog, industrijskog i krmnog bilja, u budućim projektima koji bi uključivali slanje sjemena na Svalbard.

Najveći dio sjemena poslanog na Sjeverni pol je iz velike zbirke novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo koji je čuva desetljećima, a dio je nabavljen i od poljoprivrednih proizvođača. Kolekcija sorti je raznolika, navodi Mikić za Dnevnik, i kaže da su u njoj najreprezentativniji uzorci strnih žitarica koje su krasile i krase polja širom Srbije, a među njima su i stara banatka, bankut, rumunjski crveni grah i novosadski crveni grah i dr.

“Iako su moderne sorte gotovo u potpunosti potisnule stare lokalne sorte i populacije s naših polja, mali broj gospodarstava iz zabačenih planinskih krajeva zemlje, uglavnom s Pešterske visoravni, još čuva sjeme strnih žitarica koje su se uzgajale generacijama u prošlosti, poput populacija ječmenjaka, pojilice i grbavca”, kaže Mikić.

Domaće sjeme strnih žitarica ne nalazi se samo na Sjevernom polu, već se čuva i u kolekciji Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo “Novi Sad” u uvjetima pogodnim za kratkotrajno čuvanje uz obnavljanje na polju svakih nekoliko godina. Osim toga, sjeme je ubačeno u Nacionalnu banku biljnih gena koja pripada Upravi za nacionalne referentne laboratorije Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Mikić ističe da su rezultati rada istraživača Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo “Novi Sad” na prikupljanju, očuvanju, širenju i proučavanju genetskih resursa strnih žita prepoznati i izvan Srbije i predstavljeni na Svjetskom danu hrane u listopadu 2022. na FAO Forumu o znanosti i inovacijama te na izložbi o rezultatima Fonda na sastanku Upravnog tijela Međunarodnog sporazuma o biljnim genetskim resursima u New Delhiju u rujnu 2022.

Slanje domaćeg sjemena, istaknula je Mikić, posljednja je mjera za dugoročno očuvanje sjemena domaćih sorti jer se arhipelag Svalbard nalazi u Arktičkom oceanu na najsjevernijoj točki, pa je geografski to bilo pogodno mjesto za izgraditi banku gena za sigurno i dugoročno skladištenje sjemena, čak i u uvjetima globalnog zatopljenja.

Prije slanja sjemena, tijekom dvije proizvodne sezone, obavljeni su poljski pokusi u kojima je ispitan veliki broj svojstava važnih za proizvođače.

Sustav ‘crne kutije’
“Rezultati takvih višegodišnjih pokusa omogućili su da se izdvoje sorte koje su najbolje po kvaliteti, prinosu, otpornosti na stresne čimbenike ili drugim bitnim karakteristikama. Takav genetski materijal dalje će se koristiti za stvaranje oplemenjenih sorti koje će moći bolje odgovoriti sadašnjim i budućim izazovima suvremene poljoprivrede i društva općenito, naglasila je Mikić.

Cilj pokusa je pronaći sorte otporne ili tolerantne na različite stresne čimbenike poput suše, ekstremnih temperatura, biljnih bolesti i štetnica, ali i one sorte koje po nutritivnom sastavu nadmašuju suvremene i mogu doprinijeti poboljšanju kvaliteta prehrane.

Banka gena čuva više od 1,1 milijun sjemenki biljaka iz svih zemalja svijeta, što predstavlja najraznovrsniju zbirku sjemena usjeva u svijetu. Sjeme se skladišti po sistemu “crne kutije”, što znači da se poslane kutije sa sjemenom ne otvaraju (sadržaj se provjerava skeniranjem rendgenom, kao kod kontrole prtljage u zračnim lukama).