Zatvaranje tvornica stranih investitora u Srbiji posljedica je, u najvećoj mjeri, krize u kojoj se nalazi svijet, posebice Europa i Njemačka, zbog pandemije i rata u Ukrajini, a ne zbog uvjeta na domaćem tržištu, izjavio je profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić.

Strani investitori ne bi odlazili iz Srbije, kako je Savić rekao za Betu, da njihovo poslovanje ovisi isključivo od Srbije jer je među zemljama koje su dale najbolje uvjete za rad tih tvonica.

Dobar tretman
“U Srbiji se strani investitori prilično udobno osjećaju zbog činjenice da je cijena električne energije i plina među najnižima u Europi, kao i cijena radne snage, ubrzano se radi i infrastruktura, a dobivaju i subvencije i svaku drugu vrstu pomoći, čak i onu koja nije predviđena mjerama za privlačenje investitora, tako da oni nemaju puno razloga da odu”, rekao je Savić.

Dodao je kako odlaze uglavnom oni kojima je istekao rok za primanje subvencija, ili je to posljedica činjenice da su njihove matične kompanije zapale u krizu, ili se smanjuje potražnja za njihovim proizvodima.

Od 2018. godine otišlo je desetak stranih investitora iz Srbije tako što su zatvorili tvornice, većina njih je ostala dužna radnicima i državi, a neke od njih su o tome ovih dana radnike obavijestili SMS porukom, kao poslodavci turske tekstilne tvornice u Leskovcu Jeanci koja je zapošljavala 450 radnika.

“Ne očekujem masovan odlazak stranih investitora, ali će svakako otići još neki vlasnici tvornica kojima je istekao rok za primanje subvencija za plaće”, rekao je Savić. Dodao je da su subvencije uglavnom ravne iznosima za troškove plaća za najčešće period od tri godine, “što nigdje nema”.

Neki investitori iz tekstilne industrije, prema riječima Savića, nisu ni došli da ostanu, već da iskoriste subvencije za plaće koje su veliki trošak, a posljednje će otići tvornice čiji su proizvodi visoke tehnologije, piše Beta. Na pitanje da li su subvencije stranim investitorima bila pogrešna ekonomska politika, Savić je rekao kako nije jer nije bilo druge alternative.

Nema industrije
“Domaći poslovni ljudi objektivno ne mogu razvijati industriju i da hoće jer je skupo napraviti novi proizvod, budući da treba naći radnu snagu, kupiti tehnologiju, zadužiti se i ako se sve to uračuna, dođe se do zaključka da Kinezi to naprave dva puta jeftinije jer je proizvodnja masovnija, a radna snaga jeftinija nego u Srbiji”, rekao je Savić.

Industrija u Srbiji je, prema njegovim riječima, svjesno uništavana, a i Europa je također napustila industrijalizaciju, osim djelomično Njemačke. I Srbija se, kako je rekao, olako odrekla industrijalizacije iako je ranije svaki grad imao četiri-pet velikih poduzeća koja su izvozila značajnu vrijednost, a na njihovim lokacijama su sada nikli ili stanovi ili trgovački lanci.

Netko bi, bar moralno, rekao je Savić, trebao odgovarati zbog toga što je prepušteno da se velike kompanije sama bore za opstanak, bez ikakve pomoći, nakon sankcija i velike ekonomske krize.

Istakao je da “nije sretan zbog dolaska stranih kompanija”, ali drugog izbora nije bilo i to je bila jedina, realna opcija koja je omogućila da ljudi dobiju kakav-takav posao.