Prema podacima službenih institucija, energetski sektor u Srbiji emitira čak pet puta više onečišćenja u zrak nego što je to očekivano prema potrošnji lignita, objavila je Nacionalna ekološka asocijacija (NEA).

Naime, najveći izvori suspendiranih čestica PM10 – termoelektrane i toplane snage veće 50 megavata, daleko su opasnije po zdravlje građana nego što se misli, jer kada se usporede podaci o izmjerenim vrijednostima emisija PM čestica iz energetskog sektora i njihovih procijenjenih emisija službenom metodologijom, izgleda da se građani Srbije pet puta više truju od građana drugih država koje također koriste lignit kao energent.

Budući da su i podaci mjerenja emisija i podaci o proračunima emisija službeni, takav nesklad mogao bi značiti da neki od njih nisu točni, pa se postavlja pitanje koliko se stvarno onečišćuje zrak, piše Danas.

S druge strane, takva razlika mogla bi biti dokaz za tvrdnje da srpske termoelektrane umjesto lignita lože blato i prašinu, pa je ključno pitanje tko je odlučio i čija je odgovornost da se građani truju pet puta više više od inače kritične razine.

Energetski mutant
Zviždač Milenko Jovanović, jedan od osnivača udruge NEA, i nezakonito otpušteni načelnik Odjela za kvalitetu zraka u Agenciji za zaštitu okoliša, kaže da lignit emitira ujednačenu količinu PM10 čestica, te nije moguće da njegova emisija u Srbiji tek tako budu pet puta veća nego u drugim zemljama koje koriste isti energent.

“Godinama ispod radara prolazi informacija da je onečišćenje u Srbiji od strane energetskog sektora veće od dopuštenog, očekivanog, projektiranog, uobičajenog. I to ne za 30 posto nego i do pet puta. Količina emitiranih PM10 čestica je razmjerna količini potrošenog lignita, koji prema metodologiji emitira prosječnu količinu tog, ali i drugih polutanta. Ne postoji vrsta lignita koji emitira pet puta više opasnih čestica od predviđenog, bilo gdje u svijetu.

Postoji samo nešto što se zove energent, a u stvari je mješavina mokrog ugljena lignita, zemlje, prašine, dodanog mazuta i slično. Da bi se dobila potrebna količina energije sigurno je potrebno daleko više tog energetskog mutanta, ali tada treba isključiti filtere jer oni nisu planirani za toliku emisiju onečišćenja”, objašnjava Jovanović.

Kako je navedeno iz NEA-e, prihvaćena (EMEP/EEA) metodologija koristi potrošnju goriva, odnosno energenta za proračun emisija.

Svaki energent ima utvrđen jedinstveni koeficijet vezan uz kalorijsku vrijednost i emisiju pojedinih zagađujućih materija.

Potrošnja goriva nije poznata javnosti, ali budući da su emisije iz proračuna u nekim slučajevima i pet puta manje može se zaključiti da termoelektrane možda ne prijavljuju pravu potrošnju ugljena, odnosno da koriste ugljen čija kvaliteta ne postoji kao predviđena mogućnost u metodologiji EMEP-a (Program suradnje za praćenje i evaluaciju prijenosa zagađivača zraka na velike udaljenosti u Europi).

Odgovorna je država
Tako se ne može obaviti prava procjena jer je metodološki nepoznato računanje emisija u slučaju miješanje vlažnog lignita sa zemljom i mazutom. Inače, u 2015. godini, razlika između očekivane (planirane) emisije štetnih čestica i izmjerene emisije iznosila je 501 posto, dok je ta razlika 2016. bila čak 528 posto.

“Je li riječ o prikrivanju stvarne potrošnje lignita neodgovarajuće kvalitete ili možda posljedici neispravnih ili isključenih filtera, ne može se zaključiti iz ovih podataka. Ovo samo potvrđuje da skandaloznu razinu onečišćenja zraku država tolerira preko institucija u njenoj isključivoj nadležnosti”, objašnjava NEA.