Uzgajivači maline u Srbiji prošle su godine imali rekordnu otkupnu cijenu od čak 600 dinara za kilogram “crvenog zlata”, dok je ove sezone, zbog viška prošlogodišnjeg uroda, ta cijena pala čak četiri puta – na samo 150 dinara.

Zbog toga su proizvođači malina nezadovoljni. Jedni se bune, drugi prosipaju, a obitelj Pajić iz mačvanskog sela Donje Crniljevo kod Osečine, koji se više od stoljeća bave uzgojem malina, za Nova.rs kažu kako ih prvo dijele rodbini i prijateljima za kolače, dok dio zadrže za sebe za pravljenje pekmeza i likera, a ono što ostane ide kupcu, pa makar i za tu “jadnu cijenu”.

Miroslav Pajić ima oko dvadeset pet hektara malina. Za njega i njegovu obitelj svaka je godina neizvjesna jer ne znaju koliko će “crvenog zlata” proizvesti, niti kolika će mu biti cijena. Otprilike, godišnje imaju oko tonu i pol do dvije tone malina.

Srećom, Pajićima branje malina nije primarni izvor prihoda. Ove godine otkupna cijena ovog voća u Donjem Crniljevu iznosi samo 160 dinara po kilogramu, pa Pajići malinu prvo dijele obitelji i prijateljima, zatim od nje prave džem i liker, a ono što ostane ide otkupljivaču.

“Kada je ovakva cijena malina, gledamo da ih predamo na otkupno mjesto koje nam je najbliže, da ne plaćamo transport. Nemojmo više ulagati u vuču i gorivo, uz sve ostalo što smo uložili, a nismo uspjeli vratiti. Ali ne živciramo se, što ima, tu je.

Umirovljenik sam i ovo mi je hobi i dodatni izvor prihoda. Jedemo maline, pravimo pekmez, liker, darujemo rodbinu i prijatelje, a posebno komšije za čuvenu tortu od sira jer je najljepša torta od malina, zar ne?”, kroz smijeh kaže Miroslav.

“Radnika je sve manje, pa je jako teško naći ljude za berbu malina. Mladi su otišli u grad, pa su u selima ostali samo stariji. No, s obzirom na godine, maline beru u dva navrata – ujutro od rane zore, do podneva i od četiri sata popodne, dok ne padne mrak. Kad je sunce najviše, zastanite. Tako i mi”, kaže Miroslav.