Nikola Šćekić, izvršni direktor beranskog Rudnika mrkog ugljena, potvrdio je Vijestima da su se nedavno susreli predstavnici crnogorskog Ministarstva kapitalnih investicija, vlasnik rudnika Miloš Zečević i predstavnici poljske kompanije Carbon Mining.

“Posjetili smo zajedno jamu i sagledali stanje u rudniku. Razgovaralo se otvoreno. Nema konkretnog dogovora, ali su predstavnici poznate poljske kompanije izrazili ozbiljnu zainteresiranost da se angažiraju kao podizvođači i da pomognu u unaprjeđenju proizvodnog procesa”, rekao je Šćekić.

On je objasnio da pregovore s Ministarstvom kapitalnih investicija vodi Miloš Zečević, vlasnik tvrtke Metalfer iz Srijemske Mitrovice, u Srbiji, u čijem je vlasništvu rudnik.

Povezani s TE Pljevlja
“Zečević je rekao da je zadovoljan i da to možemo prenijeti radnicima i javnosti. Ne želimo ulijevati neosnovani optimizam, ali sada se otvaraju neke mogućnosti koje daju izvjesnu nadu da bi proizvodnja mogla biti pokrenuta”, dodao je Šćekić.

Prema njegovim riječima, Carbon Mining jedna je od najpoznatijih europskih kompanija u poslu kojim se bavi i upravo sada u energetskoj krizi zbog rata u Ukrajini, pomažu da se aktiviraju rudnici po Europi.

“Zbog svega toga raduje nas činjenica da su bili i u Beranama i da su pokazali zanimanje. Da ovaj rudnik nije kvalitetan, ne bi oni pokazali otvorenu spremnost za ulazak u posao”, dodao je Šćekić. Tako bi nakon točno dvije godine Rudnik mrkog ugljena u Beranama mogao ponovno početi s radom.

To su potvrdili i iz Ministarstvom kapitalnih investicija, ali problem je što rudnik nekako treba učiniti isplativim. Najava da bi Rudnik ugljena u Beranama mogao ponovno krenuti s radom, obradovala je bivšeg radnika Ratka Šekularca.

“Kada smo ostali bez posla mnogi od radnika otišli su iz Berana. Ja nisam, i radujem se mogućnosti da ponovno počenem raditi u rudniku”, kaže Šekularac. On je jedan od oko 150 radnika koji su ostali bez posla kada je stala proizvodnja u rudniku.

Tvrtka Metalfer iz Srbije ostala je dužna doprinose za 123 radnika za dvije i pol godine. “Ukupni dugovi pri zatvaranju iznosili su oko 500.000 eura”, kaže Jovanka Bogavac, zastupnica Pokreta za promjene, koja je u tom rudniku radila gotovo dva desetljeća.

“Neisplativost proizvodnje glavni je problem beranskog rudnika, koji je sav ugljen prodavao TE Pljevlja. Cijena ugljena i cijena prijevoza rude od Berana do Pljevlja mogli bi biti rješenje za ovu situaciju”, kaže Bogavac.

Prema njenom mišljenju, u slučaju otvaranja rudnika, od njega se ne može očekivati velika dobit, ali važna je korist za širu društvenu zajednicu, prije svega preko zapošljavanja. Bogavac ističe da se s proizvodnjom može krenuti već za dva mjeseca.

Beranski rudari sada s nestrpljem čekaju hoće li biti nešto od najavljenog pokretanja proizvodnje, željni su posla i svjesni da je pogreška što taj rudnik s velikim zalihama ugljena ne radi.

Naime, u trenutku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog ugljena u Beranama ne samo uspjela, već i da predstavlja rijedak primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada je riječ o industriji, kompanija se našla na koljenima. Proizvodnja je prekinuta, a rudari, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostali su bez posla.

Iz Metalfera je tada rečeno da je glavni razlog za prekid proizvodnje to što već dvije godine gubitke rudnika pokriva vlasnik iz Srbije, koji to više ne može izdržati. Rudnik ugljena za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao 150 radnika, za njega je bilo vezano još dvadeset manjih tvrtki.

Smanjiti troškove transporta
Bilančne rezerve samo jame Petnjik su oko 16 milijuna tona. Jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog ugljena otvorena je 1980. kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Sada se govori o planovima koje su iznijeli Poljaci, da se prokopa tunel od Petnjika do Budimlje i da se ugljen do separacije i praonice dovozi tim tunelom i time uštede troškovi transporta.