Kad je prošlog tjedna javnosti u Srbiji predočena mogućnost da građani ubuduće ne moraju samo kupovati struju od Elektroprivrede Srbije, već je ovom javnom poduzeću i prodaju, pogotovo sada dok se struja uvozi jer je nema dovoljno, većina onih koji se griju na termoakumulacijske peći ili kotlove na struju javili su se redakciji Politike kako bi pitali kako se postaje i kupac i proizvođač struje. A da pri tome nije riječ o gradnji vjetroparkova ili “plantažama” solarnih panela.

Sami ili sa susjedima
I ono što je najvažnije, koliko bi ih to stajalo ako bi se sami ili sa susjedima udružili da ovako osiguraju grijanje. Ovo ih prije svega zanima ako se zna da cijena električne energije svakodnevno raste, pa su neki uvidjeli i mogućnost zarade. Samo prije toga na krovove svojih kuća i zgrada moraju postaviti solarne panele.

Je li to baš tako jednostavno instalirati, proizvesti i prodati električnu energiju nekom trećem? Koliko bi ova investicija koštala jedno kućanstvo? Željko Marković, viši savjetnik u konzultantskoj tvrtki Deloitte i jedan od bivših direktora u EPS-u, kaže za Politiku, da vrijednost ulaganja ovisi od snage elektrane sa solarnim panelima i kreće se uobičajeno oko euro po vatu instalirane snage.

Za većinu kućanstava dovoljna je elektrana snage od tri do pet kilovata, što bi ih stajalo od 3000 do 5000 eura.

Upitan može li ovaj sustav funkcionirati samo ako svi stanari zgrade daju suglasnost i postave solarne panele na krovove, ili to nije uvjet, odgovara da to ovisi od dogovora u okviru stambene zajednice.

“Ako se stanari dogovore da oni koji su zainteresirani investiraju, oni će steći status kupaca proizvođača, dok oni koji nisu investirali taj status ne stječu. Za kućanstva koja imaju poticajnu shemu koja se zove neto-mjerenje, cijena preuzete i isporučene struje je ista, dok za tvrtke, koja su na komercijalnoj opskrbi i koja koriste neto obračunavanje, EPS nudi plaćanje isporučene električnu energiju u vrijednosti od 80 posto od cijene preuzete struje”, objašnjava Marković.

Virtualna baterija
Mali kupci-proizvođači nisu u obvezi proizvedenu zelenu struju prodavati samo EPS-u. “Svaki opskrbljivač na tržištu s kojim se sklopi ugovor, može obavljati opskrbu i otkup električne energije. Sve je stvar ugovora. Solarne fotonaponske elektrane proizvode struju i zimi, ali u manjem obujmu.

Prednosti statusa kupca-proizvođača za kućanstva su upravo u tome što se višak energije proizveden ljeti bilježi kao kredit, i onda se može iskoristiti zimi, u ogrjevnoj sezoni. Na ovaj način mreža za kupca postaje virtualna baterija i to je glavna pogodnost ovakvog načina obračunavanja (neto mjerenja)”, naglašava on.

Građani Srbije i gospodarstvo su, dodaje, dobili mogućnost postati kupci-proizvođači električne energije.

Ovaj status omogućava im proizvodnju struje za vlastitu potrošnju, ali i da proizvedene viškove koje ne potroše odmah skladište u elektroenergetski sustav i povuku ih kada im potrošnja bude veća od proizvodnje. Danas kada su cijene struje višestruko veće od onih prije godinu dana, jeftinija energija je važna za sve.