U javnom sektoru Srbije i dalje je raširena pojava da zaposleni koji obavljaju iste poslove imaju različite plaće, i to samo zato što rade u drugoj organizacijskoj jedinici, piše internetski portal politika.rs. Razlog tome je, podsjeća ekonomista Mihailo Gajić, programski direktor ekonomske istraživačke jedinice Libek, što se takve jedinice, umjesto funkcionalno, promatraju sektorski i ocjenjuju po tome kojem entitetu pripadaju (prosvjeta, uprava, zdravstvo, policija).

Kompresija zarade

“Dodatni problem u javnom sektoru je i kompresija zarada. Šta to znači? Oni sa najnižim kvalifikacijama imaju premiju na plaću. Njihove zarade su nešto veće nego na sličnim pozicijama u privatnom sektoru, dok na visokim pozicijama postoji negativna premija. Najvišim rukovodiocima su plaće niže, nego što bi bile da su zaposleni u privatnom sektoru. Ovo je prisutno i u specijaliziranim profesijama, recimo, među IT stručnjacima, rukovodiocima europskih projekata, poreskim inspektorima”, nabraja Gajić. Podsjeća da zato i postoji negativna selekcija, jer dobri kadrovi odlaze u privatni sektor gdje mogu da zarade mnogo više.

Ova pojava trebalo bi da se promjeni novim sistemskim pristupom kojim bi bila obuhvaćena sva radna mjesta u javnom sektoru gdje bi se eliminirale takve razlike.

“Zakonski prijedlozi su spremljeni prije nekoliko godina, ali nedostaje političke volje da se primjene i već godinama se sve to odlaže, vjerojatno, jer bi se time zavezale ruke vladi da povećava plate kako nađe za shodno i to u onim sektorima čija podrška u biračkom tijelu procjeni da joj je potrebna. U pregovorima sa MMF-om navedeno je da bi ovaj novi sistem zarada u javnom sektoru trebalo zaživjeti naredne godine, točnije da se primjeni u budžetu za 2024. Ostaje da se vidi da li će do toga zaista doći, jer su slični rokovi za ovu reformu već probijani, a obećanja pogažena”, dodaje Gajić.

Takozvana kompresija zarada u javnom sektoru je evidentna, ali kako smatra Ljubodrag Savić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, ipak nitko neće javno da kaže da se zaposleni na istim pozicijama u javnom i privatnom sektoru u stvari takmiče na minimalcu.

Malo iznad minimalca

“Dobar dio zaposlenih koji loše kotira u privatnom sektoru ima plaće koje su iznad minimalca, a značajan dio onih u javnom sektoru koji ima bolje zarade od tih iz privatnog sektora ima također samo nešto više od minimalne plaće. I jedni i drugi u stvari imaju veoma niske zarade i takmiče se u siromaštvu”, navodi prof. Savić. Dodaje da oni koji u javnom sektoru zauzimaju bolje pozicije i imaju više plaće ipak imaju zarade niže nego u privatnom sektoru.

“To jeste činjenica, ali oni neće da kažu da su članovi najmanje jednog a ponekad i nekoliko upravnih odbora i raznih drugih tijela. Pa kada saberu to sve, njihove plate su mnogo bolje nego najbolja zarada u privatnom sektoru. I treća stvar, privatni sektor će platiti dobro, po definiciji, samo one kadrove za koje nema alternativu. Tu govorimo uglavnom o IT stručnjacima. Jer, čim poslodavac iz privatnog sektora može da nađe drugog radnika, on ne mora onom prvom da daje veliku plaću”, podsjeća prof. Savić.