Nakon boravka kineskog predsjednika Xi Jinpinga i više od 400 njegovih suradnika u Srbiji je potpisano 28 sporazuma. Najznačajniji se, između ostalih, odnose na poljoprivredno-prehrambene proizvode, od kojih najzapaženije mjesto zauzimaju suhe šljive, borovnice i govedina.

Treba napomenuti da je Srbija danas treća zemlja u svijetu po proizvodnji šljive, odmah iza Kine i Rumunjske. Slabije berbe u Čileu i SAD-u posljednjih godina dovele su do velike potražnje za suhim šljivama iz Srbije.

Rast plasmana
Agroekonomist Branislav Gulan za portal Biznis.rs kaže da zbog deficita na svjetskom tržištu suhe šljive iz Srbije sada imaju rekordnu cijenu od oko tri eura po kilogramu, pa je moguće oboriti izvozni rekord od dva milijuna eura ostvaren prije deset godina.

“Ranijih godina, primjerice 2015., iz Srbije je u Rusiju izvezeno 11.584 tone svježe šljive, što je donijelo oko devet milijuna eura. Sada kada imamo priliku za veći izvoz suhih šljiva, važno je da one budu dobro i kvalitetno uskladištene nakon procesa sušenja, a proizvođači trebaju obratiti pozornost na vlagu i temperaturu u prostoriji za skladištenje i skladištenje”, kaže Gulan.

U Srbiji se šljiva uzgaja na oko 72.316 hektara, a prosječna godišnja proizvodnja je oko 450.000 do 500.000 tona. Najviše se proizvodi u Mačvanskom, Kolubarskom i Šumadijskom okrugu.

“Proteklih godina u prosjeku se godišnje izvozilo oko 24.000 tona u vrijednosti od oko 13 milijuna eura, i to na rusko, austrijsko, njemačko i hrvatsko tržište. U istom razdoblju izvezeno je oko 5500 tona suhih šljiva u Nizozemsku, Francusku, Hrvatsku, Tursku i Rusiju, u vrijednosti od oko 20 milijuna eura. Osim što izvozi, Srbija ovo voće i uvozi, uglavnom iz Sjeverne Makedonije, ali su količine zanemarive”, kaže sugovornik.

Podaci iz prošle godine govore da je urod 2023. podbacio zbog vremenskih nepogoda, ali su i visoka cijena energenata, nedostatak radne snage i niska otkupna cijena zadavali glavobolje proizvođačima.

Podizanje prinosa i kvalitete na višu razinu postiže se primjenom pune agrotehnike koja se temelji na lokalitetu, sorti i namjeni voća u već postojećim nasadima.

“Šljivarstvo u Srbiji ima dobre temelje, koji se ne ogledaju samo u zasadima šljive, već iu tradiciji uzgoja, potkrijepljenoj stručnošću i naukom, u visokokvalitetnim domaćim sortama, koje su svoje mjesto našle i u proizvodnji drugih zemljama. Kako bi se šljivarstvo podiglo na višu razinu i postalo još konkurentnije na svjetskom tržištu, potrebno je postaviti jasne ciljeve te zaokružiti i objediniti sve njegove aspekte”, savjetuje Branislav Gulan.

Agroanalitičari se slažu da je potrebno stvoriti uvjete za siguran plasman i cijene za kvalitetan proizvod. Da bi proizvodnja bila zadovoljavajuća mora biti zadovoljan i proizvođač. Zato je važno dovesti u red domaće tržište i probiti se na inozemna tržišta stolnih, suhih i smrznutih šljiva, kao i raznih prerađevina.

Dugoročna strategija
Proizvodnja treba biti specijalizirana prema namjeni, što može biti održivo samo u slučaju dugoročne strategije.

“Važno bi bilo brendirati proizvode koji su prepoznatljivi kako na domaćem tako i na stranom tržištu. U posljednjih dvadesetak godina ta je tendencija izražena. U Srbiji već postoji veliki broj prerađivača čiji su proizvodi na svjetskom tržištu prepoznati kao visokokvalitetni, a u proizvodnji koriste najnovija tehnološka dostignuća i angažiraju izvrsne tehnologe prerade. Takve tvrtke su pokretačka snaga, a napredak tog segmenta stvara preduvjete za razvoj šljivarstva”, zaključuje agroanalitičar Branislav Gulan.