Na ad hoc konferenciji za novinare, održanoj u utorak ispred zgrade Ministarstva rudarstva i energetike, predstavnici Saveza ekoloških organizacija Srbije (SEOS), kao i dio stručne javnosti, su upozorili na alarmantno stanje u sektoru ekstrakcije mineralnih sirovina u Srbija, koji je posljedica potpunog odsustva kontrole rada rudarskih tvrtki koje trenutačno posluju u Srbiji.

Iako je Vlada Srbije odlučila da su zaustavljene aktivnosti tvrtke “Rio Tinto” (MYSE: RIO; FTSE: RIO; ASX: RIO). Međutim, po svemu sudeći, istraživačke aktivnosti na otvaranju rudnika litija se nastavljaju.

Prema riječima Prof. Dr. Dragane Đorđević, znanstvene savjetnice sa Instituta za kemiju, tehnologiju i metalurgiju, Jadarit se nalazi u tzv. Vardarskoj zoni, koja počinje od granice Hrvatske i Slovenije, prolazi kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Sjevenu Makedoniju, Grčku, ispod Egejskog mora do oboda Anadolije. Međutim, naglasila je da se samo u Srbiji planira otvaranje desetak rudnika litija, te da nigdje u Europi ne postoje rudnici litija.

Također, naglasila je da rudarske tvrtke nisu u stanju zadovoljiti postojeću zakonsku regulativu Republike Srbije, što prema njezinim navodima dovodi do ubrzanih izmjena zakona, tako da prema novom Zakonu o rudarstvu Republike Srbije, vlasnik rudače više nije Republika Srbija, već entitet koji je rudaču pronašao.

To je dovelo do ekspanzije aktivnosti rudarskih tvrtki u Srbiji. Prof. Dr. Vladimir Đurđević, meteorolog, je govorio o velikom riziku od prevelike potrošnje vode od strane rudarskih tvrtki, koje prijete nestašicom vode. Također su spomenute aktivnosti i kineske rudarske tvrtke Zijin u Boru i Majdenpeku.

Ljiljana Bralović je spomenula da RTB “Bor” već ima problema s vodom, te da će se postojeće zalihe bakra potrošiti za oko 8 godina, ako se nastavi eksploatacija postojećim intenzitetom. Navela je da je u Nedeljicama osnovan krizni stožer SEOS-a, a Vladi Srbije dat je rok do 1. studenog, poslije koga je najavila radikalizaciju protesta, te da to što će biti urađeno 1. studenog bit će “akcije kakve nitko u Srbiji i regiji nije vidio ni doživio”.

Na pitanje dopisnika “Poslovnog dnevnika” naglasila je da imaju već razvijenu međunarodnu suradnju s aktivistima iz Čilea, Španjolske, Portugala, Rumunjske te Bosne i Hercegovine.

Kako ste počeli s ekološkim aktiviznom? Kako ste uopće saznali da se u Vašem kraju provode geološka istraživanja?
Počelo je slučajno, tako što smo u jednom Australijskom naučnom časopisu pronašli članak gdje se spominju Pranjani, odakle sam i gdje živim, gdje se spominjalo da “Rio Tinto” u mom mjestu ima istražna prava. Kada smo još istražili i preveli sve članke, vidjeli smo da je riječ o tvrtki koja za sobom ostavlja pustoš.

Poslije smo saznali da prava za istraživanje pridadaju tvrtki “Jadar Lithium” d.o.o., a poslije su prebačena na “Balkan Mining and Minerals” Ltd. iz Australije. Incijativa “Suvoborska greda” je nastavla u travnju 2021.

Da li ste imali pristup službenoj dokumentaciji, poput Studije utjecaja na okoliš ili nečemu sličnom?
Ne. Imamo publikaciju, knjigu Srpske akademije nauka i umjetnosti, “Projekat Jadar – šta je poznato?”. Ono što je poznato je da ne postoji način vađenja litija koji je ekološki siguran. Primjerice, u Čileu, u pustinjskoj regiji i gdje nema podzemnih, gdje je zahvaljujući kiselim kišama sprženo nekoliko stotina hektara zemlje i to u radijusu od nekolliko desetaka kilometara.

Ukratko, ne postoje “zeleni” rudnici, niti postoje metode vađenja litija koje su prihvatljive za okoliš koje su do sada viđene u svijetu. Ispostavilo se da će rudnik obuhvaćati znatno veću površinu, te da će samo jalovište biti veće od prvotno planiranih 400 hektara.

Da li je bilo šteta i od samog istraživanja?
Da. Kada su došli u regiju Jadra, predstavnici “Rio Tinta” su mještanima govorili da će sve biti čisto kao u ljekarni, te da će sam rudnik i istraživanja biti provedena na svega 20 ha. Međutim, poslije nekog vremena, mještani su počeli nailaziti na mrtve srne u rijeci Jadar.

Onda su otkrili da su tijekom istraživanja iskopavane bušotine duboke 700 metara, da iz nekih od njih izbija toksična rudarska voda, opterećenom visokom količinom bora, jadarita i arsena, i to pod pritiskom od 2 -3 bara, koju je jako teško zaustaviti, te da oko njih ništa ne raste.

Kada mještani potpišu ugovor o najmu zemljišta za potrebe istraživanja rudače, oni (“Rio Tinto”) im u ugovoru određuju koje se kulture smiju saditi na parcelama za istraživanje. Zadnji je bio ječam, jer je iznimno otporan. Međutim, oko samih bušotina, ne raste ni ambrozija!

Prava za istraživanje pridadaju tvrtki ‘Jadar Lithium’ d.o.o., a poslije su prebačena na ‘Balkan Mining and Minerals’ Ltd. iz Australije/Shutterstock

Što mi možete reći o tvrtkama koje provode istraživanja u Srbiji? Primjerice o “Balkan Mining and Minerals” LTD?
Riječ je o vrlo mladoj tvrtki, koja je je već izlistana na australskoj burzi (ASX: BMM), te joj je inicijalni kapital iznosio 45 milijuna AUD. Imali su samo tri istraživačka projekta, od toga dva aktivna – Rekovac, Dobrinja i Pranjani. Odmah su prodali dionice, po cijeni od 0,75 AUD po dionici.

Neovlašteno su ulazili na privatne posjede, odakle su ih mještani tjerali, te su cijene njihovih dionica počele padati. To je ogroman incijalni kapital za rudarski start-up. Rio Tinto uporno demantira da stoji iza istraživanja koja se provode po Srbiji, ali ono što povezuje te tvrtke su njihovi djelatnici. Primjerice, direktor “Balkan Mining and Minerals”, Dejan Jovanović je radio za Rio Tinto 4 ili 5 godina. Isto važi i za većinu ostalih članova Upravnog odbora. Postojale su i slične tvrtke.

Primjerice, kod Čačka je istraživanja provodila tvrtka “Rio Morava”, a kod Kraljeva “Rio Ibar”. Poslije su te tvrtke jednostavno nestale, izbrisane su iz registra Agencije za privredne registre Republike Srbije, ne mogu se naći na Internetu, nigdje se ne može pronaći trag njihovog postojanja.

Kakva je poslovna praksa tih tvrtki u Srbiji?
Na primjer, mjesto Lukavac, općina Valjevo, je također bilo obuhvaćeno istraživanjem litija. Tako je na imanju Cvetka Jovanovića tvrtka “Euro Lithium + Borates” napravila istražnu bušotinu i čovjek se razbolio, dobio je i kožno oboljenje, zato što mu je bunar, inače njegov jedini izvor vode, bio kontaminiran.

Općina mu je obećala priključenje na gradski vodovod, ali on još uvijek, poslije godinu dana – čeka, tako da je sada prisiljen kupovati vodu. U Lukavcu su ljudi tužili tvrtu “Euro Lithium + Borates”, pa je dalje istraživanje stopirano.

A u Rekovcu?
Napravljene su svega dvije bušotine, planirali su i treću, ali su ih ljudi protjerali. Ne tvrrdimo da je svaka bušotina opasna, ali ostaje činjenica da dosta istražnih bušotina kasnije postane vrlo štetno po okoliš.

Gdje se provode istraživanja?
U Rekovcu su svi općinski odbornici, bez obzira na stranačku pripadnost, izrazili svoje protivljenje daljem provođenju istražnih radova. Bez obzira na to, lokalne samouprave nisu nadležne za rudna bogatstva, već je nadležno Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije. Ali, tu se radi o upadima na privatnu svojinu, koja je po Ustavu neprikosnovena.

U principu, tamo gdje ljudi žele rudnike, tamo se lakše provode istraživanja. Na primjer, u Boru i Majdanpeku, koji su rudarski gradovi, ljudi nemaju ništa protiv rudnika, ali žele da se eskploatacija rude provodi u skladu s propisima i da se pazi na zaštitu životne sredine.

Kakva je suradnja s institucijama?
Nema je! Imali smo pregovore u Vladi Srbije, koja je službeno stopirala aktivnosti tvrtke Rio Tinto, ali je njezina tvrtka – kćer u Srbiji, “Rio Sava”, nastavila s otkupom zemljišta, te i dalje provodi istraživanja. Smatramo da nije doneta državna odluka o stopiranju istraživanja litija u Srbiji, već politička odluka, u službi predizborne kampanje. Nova vlada bi mogla nastaviti taj projekt. Mi ćemo to zaustaviti.

Što mislite o potencijalnom izvoznom potencijalu litija za Srbiju?
Srbija bi mogla imati mnogo veći prihod od izvoza poljoprivrednih proizvoda nego od izvoza litija. Eksploatacija litija bi zagadila 154 rijeke, i to bi moglo dovesti do 2,5 milijuna ekoloških izbjeglica.

Također, poljoprivreda zapošljava daleko više ljudi u tim krajevima, nego što bi zapošljavali rudnici. Da li je Europi to u interesu? Što bi radili s tim ljudima? Vidjeli smo kako se tretiraju imigranti i izbjeglice u Europi.

Koje su dugoročne namjere Rio Tinto u Srbiji?
U blizini nalazišta litija postoje i nalazišta uranijuma, to znamo. Ima i drugih sirovina, kao što su bor te natrij-sulfat. Što još Rio Tinto hoće i kakve su im namjere, to ne znamo.

Kako bi ocjenili transparentnost projekta?
Projekt je netransparentan. Na primjer, u općini Gornji Milanovac su tvrdili da ništa nisu znali o projektu. Predsjednik općine je rekao da na području općina Gornji Milanovac već postoje arteški bunari.

Ali, mi znamo da to nisu bunari, već bušotine u koje se sipa zagrijana suporna kiselina. To je, naime, jedini način za razdvajanje litija. Iako živimo na selu, nismo neobrazovani, znate, u Pranjanima procenutalno živi više fakultetski obrazovanih ljudi nego u Beogradu, te nismo podlegli dezinformacijama.