Urod šljive u Srbiji ove je godine odličan, ali poljoprivrednici sad imaju drugi problem – nedostatak berača. Kako piše dnevni list Politika, sezonski berači šljiva u Srbiji dnevno u prosjeku mogu zaraditi oko 4000 dinara (34 eura), što je prosječno za 1000 dinara više nego lani.

Ipak, ova godina je specifična, otkrivaju poljoprivrednici, jer najprepoznatljivije voće u Srbiji nema tko brati. Milen Rakićević, proizvođač šljive iz sela Dolje Grgure, u općini Blace, koja je inače rekorder po proizvodnji ovog voća, priznaje da problema ima napretek, ali je najveći manjak radne snage.

Tako svaki dan
“Za razliku od prošle sezone, kada smo i mogli naći berače, ove godine okrenuo sam stotine brojeva. Zvao sam ljude iz Lebana, Bojnika, Surdulice… Ipak, šljive nam ostaše neobrane, imamo ih trenutno tri vagona, od kojih smo jedan vagon od deset tona smjestili u kace i namijenili za rakiju.

Pošto nikako ne možemo naći radnike, u šljiviku smo već danima moj otac koji ima 80 godina, supruga, sin i ja. I tako je svaki dan”, priča Milen. Dodaje da su njegovi šljivici puni plodova, a neobrani.

“Ovdašnji ljudi ili neće raditi za dnevnicu koja staje oko 4000 dinara ili su stari, nemoćni za taj težak posao ili odlaze u inozemstvo. Uz to, mladi nam se zapošljavaju u tvornicama po Prokuplju, tako da proizvođači šljiva zaista imaju problem. A baš ove godine je rodila fantastično, uzgajamo je na dva-tri hektara. Berba najkvalitetnije sorte stanley trajat će još oko tjedan dana”, otkriva Rakićević.

Proizvođači naglašavaju da rijetko plasiraju voće na području Srbije zbog niskih otkupnih cijena. Završena je berba čačanske ljepotice, a berači bi sada, da ih ima, imali pune ruke posla, jer je na red došla sorta stanley. Da bi solidno živjeli, uzgajivači kažu da je potrebno da otkupna cijena šljive bude između 70 i 80 dinara (0,70 eura), ali je ona ove godine ipak vrlo niska.

“Trenutno je baš niska, 13 dinara po kilogramu, a berači traže da im platimo 10 dinara po ubranom kilogramu. To znači da meni kao proizvođaču ostaju tri dinara. Što da radim s tim novcem”, pita Milen. Tržište je ionako nestabilno, a pošto otkupna cijena cijele sezone varira, ostaje pitanje da li će uspjeti prodati šljivu, jer nema ni otkupljivača.

Vodeći u zemlji
“Velika je vjerojanost da će nam urod propasti. Već sada plodovi trunu, što zbog vlage, što zbog toga što nema tko da ih bere. Prošle godine prodavali smo kilogram šljive po otkupnoj cijeni od 45 dinara, a ove po 15, pa vi vidite kako stvari stoje. U mom kraju ima 20 sušara i 10 hladnjača i one također imaju problema s radnom snagom”, navodi Rakićević.

Na teritoriji Blaca zasađeno je oko 2,5 milijuna stabala šljiva, godišnje se ubere oko 5000 vagona, po čemu je blačka općina vodeći proizvođač ovog voća. Pored Topličkog, lideri u proizvodnji šljive su i Mačvanski, Kolubarski i Šumadijski okrug.

U Srbiji se šljiva uzgaja na oko 74.000 hektara, sa prosječnom proizvodnjom od 550.000 tona. Prema navodima Politike, Srbija je treća država u svijetu po proizvodnji, a peta po izvozu suhe šljive, s oko 5500 tona na godišnjoj razini.

Procjenjuje se da u Srbiji ima 42 milijuna stabala ovog voća. S njihovim povećanjem, uvećava se i izvoz šljive. Prošle godine izvoz (uglavnom sušene) šljive, iz Srbije u Rusku Federaciju, Sloveniju i Francusku vrijedio je 15,4 milijuna eura.