Proljetna sjetva u Srbije 2022. godine planira se tijekom proljeća obaviti na više od dva milijuna hektara, a ono što će je svakako obilježiti sjetvu je visoka cijena repromaterijala. Po tradiciji, najveće površine od oko milijun hektara zauzet će “žuto zlato”, odnosno kukuruz.

U planu je i sjetva suncokreta na površini od 250.000 do 260.000 ha, soje do 270.000 ha, šećerne repe između 40.000 I 45.000 ha, povrća na 240.000-260.000 ha, te krmnog bilja do 220.000 hektara.

“Za ovogodišnju sjetvu izuzetno skupo je umjetno gnojivo, ali i gorivo, čija je cijena, doduše, uredbom Vlade Srbije zamrznuta na 30 dana. Ovogodišnja sjetva kukuruza bit će skuplja prema nekim procjenama za 50 posto u odnosu na prethodnu godinu, a suncokreta za 30 posto, iako se te procjene mijenjaju iz dana u dan.

S druge strane sjetvu će obilježiti i visoka cijena pšenice i uljarica na domaćem i svjetskom tržištu, što je dodatni poticaj da se najznačajniji posao u poljoprivredi obavi bez obzira na skupi repromaterijal.

Dakle, bit će ovo sjetva, nadanja, ali i strahovanja – hoće li se uloženi novac vratiti. Prvo je pitanje kakva će biti godina, rodna ili ne, a drugo hoće li se i po kojoj cijeni prodati urod”, ističe poljoprivredni analitičar i publicist Branislav Gulan.

U Agrarnom savezu Srbije su nedavno procijenili da će sjetva kukuruza po hektaru ovog proljeća koštati od 140.000 do 155.000 dinara, što je za blizu 50 posto više nego prošle godine, dok će sjetva soje i suncokreta biti skuplja za 30 posto nego prošle godine.

Kukuruz svake godine u Srbiji zauzme otprilike milijun hektara obradivih površina, a u 2020. godini urod je bio oko osam milijuna tona, dok je u 2021. godini suša uzela dio uroda, pa je ubrano oko šest milijuna tona. Zbog sve manjeg broja stoke Srbiji je sad dovoljno godišnje oko četiri milijuna tona kukuruza, a ostalo se izvozi.

Sjetva će biti skuplja zbog visokih cijena gnojiva, goriva, ali i zakupa zemljišta, koja u pojedinim dijelovima Vojvodine košta i 500 eura po hektaru. U proljetnoj sjetvi jeftinije će proći stočari zakupci državnih njiva jer je zakup za hektar oranice u vlasništvu države u dinarskoj protuvrijednosti 200 eura, ali bi i velikim poljoprivrednim proizvođačima cijena sjetve trebala biti niža jer će dobiti povrat PDV-a, smatraju agro stručnjaci iz Srbije.

“Proljetna sjetva 2022. godine bit će znatno skuplja za one koji u potpunosti budu primjenjivali agrotehničke mjere, ali će im skup repromaterijal biti vraćen visokim cijenama poljoprivrednih proizvoda. Tko je mogao i znao sačuvati urod i prodati ga pametno, ne može više jadikovati kako mu se ne isplati baviti poljoprivredom”, ističe Gulan.

Pšenica je prošle jeseni zauzela oko 630.000 hektara, ali je problem što se najveći dijelom, čak 60 posto sije tavanuša, a ne kvalitetne certificirane sorte/D. Špehar/PIXSELL

Isplativa uljna repica
U Srbije se najviše sije kukuruz. I prošle ga je godine bilo posijano na otprilike milijun hektara, a očekivanja su da će i u ovoj sjetvi kukuruz biti primaran u odnosu na soju i suncokret, pogotovo što je u siječnju 2020. godine kukuruz koštao samo 17,05 dinara, a sada više od 30 dinara.

Proteklih godina Srbija je imala soje između 240.000 i 250.000 hektara, a suncokreta oko 220.000 hektara. Prošle 2021. godine sušu je najbolje podnio suncokret, pa je ukupan urod ove uljarice bio oko 650.000 tona.

U posljednjoj jesenjoj sjetvi 2021. godine proizvođači u Srbiji najviše su povećali površine pod uljaricama. Više je sijano pšenice (koja je zauzela rekordnih 620.000 hektara) i raži ali su ratari najveći preokret napravili s uljanom repicom koje protekle sezone za gotovo trećinu bilo više nego u jesen 2020. godine.

Visoka cijena žitarica na svjetskom i domaćem tržištu u pandemiji očigledno je potaknula ratare da povećaju nasade nekoliko važnih kultura. Kada je riječ o pšenici, logika proizvođača je jasna. Statistički gledano, njena cijena je samo tijekom 2021. porasla za 40,9 posto.

“Za gotovo trećinu veće površine uljane repice u posljednjoj jesenjoj sjetvi svakako su iznenađenje, mada stručnjaci napominju da ova uljarica već dugo ima odličnu perspektivu”, kaže analitičar Branislav Gulan.

Dodaje kako je dobro da se površine pod ovom kulturom u Srbiji povećavaju jer je ona vrlo profitabilna kultura, ali traži dobru mehanizaciju i pripremu zemljišta. Koristi se u uljnoj i farmaceutskoj industriji i stočarstvu, a najveći potrošači su zapadne države, jer je između ostalog koriste i kao alternativu u ishrani stoke. Sve što se proizvede može se prodati i izvesti, a ratari su intenzivnije krenuli u proizvodnju jer ih je privukla dobra cijena.

Ta uljarica ima najveći potencijal da se prilagodi promijenim klimatskim uvjetima. Prema procijeni Poslovne zajednice za industrijsko bilje, uljana repica se u Srbiji uzgaja na oko 25.000 hektara, a postoji mogućnost da zauzme i oko 60.000 hektara.

Najčešće se izvozi kao sjeme, a ne kao finalni proizvod. Kao i kod svih drugih uljanih biljnih vrsta, i kod sjemena i ulja uljane repice došlo je do naglog skoka cijena u pandemiji i ta se cijena i dalje održava jer je riječ o sirovini koja je izuzetno tražena na tržištu”, napominje Gulan.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku proizvodnja pšenice u Srbiji 2021. godine iznosila je 3.573.896 tona, uz prosječan prinos od 5895 tona po hektaru. Procjena prelaznih zaliha pšenice od strane Ministarstva poljoprivrede na dan 30. lipnja 2021. godine iznosila je 878.000 tona.

Mišljenje analitičara je da ova procjena nije realna i da su stvarne prelazne zalihe pšenice bile znatno niže, jer je već u svibnju i lipnju izuzetno teško bilo kupiti značajniju količinu pšenice. U istom razdoblju izvoz pšenice u Italiju iznosio je 255.702 tone, a Italija je definitivno po značaju postala drugi najveći kupac pšenice s trenutnim udjelom od 34,4 posto u ukupnom izvozu pšenice.

Izvoz brašna u veljači 2022. godine iznosio je 9573 tone, a ako mjera zabrane ne bude na snazi duži period moguće je da će izvoz u ožujku biti znatno veći zbog aktualne svjetske političke situacije.

Prema izvještaju Republičkog zavoda za statistiku u odnosu na 2020. godinu na njivama je u protekloj jesenjoj sjetvi 2021. godine za 5,8 posto bilo više pšenice, a raži za 12,9 posto. Istovremeno, ratari su se opredijelili da zasiju manje ječma. Statistički podaci pokazuju da su, u usporedbi s desetogodišnjim prosjekom jesenjih sjetvi (2011.-2020. godine), površine pod pšenicom povećane za 9,4 posto.

Ohrabruje veća sjetva pšenice koja je prošle jeseni zauzela oko 630.000 hektara, ali je problem što se najveći dijelom, čak 60 posto sije tavanuša, a ne certificirane sorte pšenice što utječe na urod i kvalitetu. To sjeme s tavana nije kvalitetno i ne jamči visok prinos, kaže Gulan.

Seljacima dosta mudrovanja
Iako je srpski ministar poljoprivrede Branislav Nedimović najavio da će poticaji u agraru, od ožujka 2022. godine biti povećani s 4000 na 8000 dinara po hektaru, poljoprivrednici naglašavaju kako to neće riješiti njihove nagomilane probleme.

Smatraju kako su im potrebne sustavne mjere koje će probleme dugoročno rješavati. Srpski poljoprivrednici ističu kako se stalno donose neke nove strategije poljoprivrede, a iako je strategija usvojena 2014. godine, nacrt nove strategije pod nazivom Nacionalni program za poljoprivredu 2022.-2024. godine lošija je od prethodne.

“Nama ne trebaju stotine strana birokratskog teksta, potrebna je akcija – da se više i jeftinije proizvodi i izvozi. U ovom novom dokumentima, kao i postojećem te budućem mudruje se što neće donijeti boljitak za poljoprivredu.

Nova politika bi trebala donijeti akciju, a to znači da poljoprivrednici moraju dobiti prerađivačku industriju koja im je oduzeta za vrijeme privatizacije koja je obavljena uz pomoć države u proteklim desetljećima”, smatraju srpski seljaci.