Još uvijek nije poznato da li će ili ne prodavač na srpskim tržnicama od početka iduće godine morati izdavati račune po novom modelu fiskalizacije, ili će kao i registrirani poljoprivredni proizvođači koji prodaju svoje proizvode biti izuzeti iz ove obveze.

Još uvijek se o tome pregovara, a da li se došlo do adekvatnog rješenja i što mogu očekivati prodavači na tržnicama od 1. siječnja godine iduće godine, nije poznato iako je do tog roka ostalo manje od dva mjeseca.

Čekanje računa
Iako je Zakonom o fiskalizaciji prvobitno predviđeno da svi trgovci na tržnicama koji prodaju različite vrste robe široke potrošnje, prehrambene proizvode drugih proizvođača ili voće i povrće iz uvoza, od 1. svibnja svojim štandovima moraju imati fiskalne blagajne, nakon višednevnih protesta ova obveza je za njih odložena do 1. siječnja 2023. godine.

Prodavači sitne robe plaše se da mušterije neće imati strpljenja čekati račun, te da će otići na drugi štand i da će tako izgubiti redovne mušterije ili da će se povećati krađa, jer jedna osoba koja prodaje ne može kontrolirati što se dešava oko štanda s robom.

Neki od prodavača nikada nisu do sada radili na takvim blagajnama, pa se pitaju hoće li za njih biti neke dodatne obuke.

Strah od neizvjesne budućnosti javlja se i kod poljoprivrednih gospodarstava koji prodaju proizvode iz svog vrta jer im još nitko nije rekao da su izuzeti od novog Zakona o fiskalizaciji. Jedno je generalna stvar koju vidi Porezna uprava, ali su sasvim drugo pojedinačni slučajevi.

Na pijacama postoje zakupci štandova koji prodaju više vrsta robe i to je problem, jer su onda prodavači u nedoumici za koju robu se moraju registrirati, a za koju ne, zbog čega strahuju da će pojedinu robu morati prestati prodavati.

Dragoljub Rajić iz Mreže za poslovnu podršku smatra kako je država u posljednje dva desetljeća više puta uvodila novine u fiskalizaciji, a da se dešavalo da je nakon godinu ili dvije dana mijenjala te svoje odluke. Jedan od razloga je taj što su se promjene regulative obavljale bez bilo kakve ozbiljne prethodne analize.

Trendu kod susjeda
”Kod djelatnosti gdje su prometi jako mali, gdje ljudi na taj način osiguravaju osnovna sredstva za život, nema velikog prometa u sivoj zoni. Oni nisu obveznici PDV-a, te nema ni velike bojazni od utaje poreza.

Međutim, ako im se uvede fiskalizacija, onda postoji mogućnost da će jedan dio prodavača biti prisiljen raditi negdje u sivoj ekonomiji, te da se kriju i umjesto na tržnicama robu prodaje po ulicama ili garažama, kazao je Rajić za portal Agrosmart.

Država je uvidjela da kako mnogo prometa ide izvan proračunskog sustava i to se zove siva ekonomija, objašnjava za Agrosmart ekonomski stručnjak Igor Lazarević.

”To ne treba nužno promatrati kao neko zlo. Primjerice, ako ja kao krojač pružim uslugu svom prijatelju kod kuće i sašijem neke hlače ili haljinu, to ne znači da sam kriminalac ili da sam u sivoj zoni, ali porezni gledano to je siva ekonomija, kaže Lazarević i dodaje da je to trend koji postoji i u drugim zemljama u posljednjih skoro 20 godina, gdje države pokušavaju u legalne tokove staviti mnoge ekonomske aktivnosti koje to do sada nisu bile, i to ne rade samo da bi ih oporezivale, nego i zbog pružanja pravne zaštite. Problem nastaje kada se ne zna što država daje zauzvrat, kao što je u ovom slučaju, dodaje.