Srbija ima odličan potencijal za daleko veću proizvodnju certificiranog sjemena, ali je po njegovoj upotrebi na začelju Europe jer ratari, pritisnuti drugim rastućim troškovima, češće koriste ono “s tavana”, piše mjesečnik Biznis i finansije.

Država bi mogla pomoći subvencijama, ali one nisu predviđene za proizvođače deklariranog sjemena. Vrijednost tržišta proizvodnje sjemena teško je utvrditi, jer je riječ o vrlo raznovrsnoj proizvodnji, od ratarskih kultura do povrća i cvijeća, ali prema nekim procjenama ona se kreće oko 120 milijuna američkih dolara.

Proizvodi se više od toga, jer su na stranim tržištima tražene sorte kukuruza i suncokreta proizvedene u Srbiji.

Neophodna ulaganja
Tako je vrijednost vanjskotrgovinske razmjene oko 192 milijuna eura, od čega je izvoz 128, a uvoz 64 milijuna eura.

“Shodno resursima, proizvodnja sjemena mogla bi se odvijati na 90.000 hektara, ali mi sada ne dostižemo ni nekadašnjih 70.000, uglavnom je pod ovim nasadima 35 do 45.000 hektara”, kazala je Svetlana Balešević Tubić, glavna tajnica Sjemenarske asocijacije Srbije, a kao razloge navela je manjkavosti u regulativi i organiziranost sjemenarskog sektora, ali i uvjete na međunarodnim tržištima.

Prema njenim riječima, proizvodnja sjemena zahtjeva velika ulaganja u stručnost kadrova, jer se moraju pratiti klimatske promjene, pojave novih bolesti i štetnika, znanstvena saznanja, kako bi se stvorili otporni hibridi koji poljoprivrednicima mogu osigurati maksimalnu zaradu. Postoje i znanstveni projekti koje država financira iz proračuna, a kada se te sorte nađu na tržištu i iskažu kroz visoke prinose, uložena sredstva se posredno vraćaju.

“To je ciklus u kome svi imaju i korist i odgovornost za razvoj, cijeli lanac je važan, od genetike do prerađivačke industrije koja, ako nema dobre sirovine, neće biti konkurentna na tržištu. Pritom, naša proizvodnja sjemena je jako kvalitetna, imamo dobre institute i konkurentni smo na svjetskom tržištu, posebno kod kukuruza i suncokreta”, izjavila je Balešević Tubić.

Dodaje kako je sjemenska industrija na globalnoj razini najprofitabilniji dio agrobiznisa i da su u njoj uvijek najjači igrači. Ali to je istodobno najzahtjevniji proces, sa posebnim agrotehničkim mjerama koje nisu iste kao kod merkantilne proizvodnje.

U ukupnim troškovima poljoprivredne proizvodnje, certificirano sjeme sudjeluje sa oko sedam posto, ali proizvođač ima veću sigurnost u odnosu na ono “sa tavana” koje, iako jeftinije u tom trenutku za ratara, može imati skrivene bolesti, pa će vrijednost sredstava izdvojenih za zaštitu nadmašiti uštede.

Prema riječima Žužane Pajdl, direktorice Pionira iz Srbobrana, proizvodnja certificiranog sjemena je isplativa, jer naručitelji daju razne stimulacije, pa je cijena, ovisno od kulture i doba godine, za 15 do 25 posto viša od cijene merkantilne kulture.

Ova tvrtka organizira proizvodnju sjemena na 1350 hektara, od kojih se 1200 navodnjava. Uglavnom rade pšenicu, soju, kukuruz i suncokret, a na pola hektara pod plastenicima uzgajaju i sjeme hibridnog paradajza.

Nema poticaja
Osim nasada, rade i drugu fazu u procesu dobivanja certificiranog sjemena, doradu koja je jednako zahtjevna. Uglavnom se radi na otvorenom, velike su površine za plastenike, jer jedna biljna vrsta ide na više od hektara.

Problem je što država ne daje poticaje tvrtkama za ovu vrstu proizvodnje, pa većina mora imati dodatne djelatnosti. Bilo bi odlično kada bi postojale subvencije kao što imaju zemlje Europske unije, jer takva vrsta poljoprivredne proizvodnje, bez podrške teško može biti isplativa, ističu stručnjaci.