Sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Kine, koji uključuje više od 20.000 proizvoda i do 90 posto bez carine, mogao bi omogućiti plasman srpske šljive na kinesko tržište. Radomir Ljujić, koji ovih dana koordinira tehnološke postupke prerade ovog voća u obiteljskoj tvrtki u Mrčajevcima, također vjeruje da će se suhe šljive iz Srbije uskoro naći u kineskim opskrbnim lancima, piše Politika.

Visok postotak šećera

Ovaj diplomirani inženjer kemije u mirovini, inače bivši generalni direktor tvrtke “Sloboda”, smatra da je ovogodišnji urod šljive kvalitetan, s visokim postotkom voćnog šećera, te da će cjelokupna proizvodnja završiti na tržištu 1,4 milijarde stanovnika.

“Zbog velike suše ovogodišnji urod šljive ima visok postotak šećera, nema truleži, a plodovi su suhi i teško se suše. Ove sezone ćemo osušiti oko 400 tona sirove šljive. Lani je završen urod u Grčkoj i na domaćem tržištu, a vjerujem da ćemo ih izvoziti u Kinu – kaže Ljujić, čija obitelj pod ovom voćarskom kulturom ima sedam hektara.

Ljujić tvrdi da situacija na domaćem tržištu u prodaji i otkupu šljive nije povoljna, prije svega zbog prošlogodišnjeg pada cijena na svjetskom tržištu, a zatim i zbog nedostatka radne snage.

“Mali smo proizvođači s pet do šest tisuća tona godišnje. S obzirom na to da je prošle godine Čile snizio cijenu ovog voća za oko 50 posto na svjetskom tržištu, pogodit će nas ako male sušare odustanu od sušenja jer za to neće imati interesa. Poseban problem imaju i voćari jer je cijena rada gotovo 50 posto prodajne cijene ovog voća, pa tko ima šljivu, bolje ju je pokloniti nego brati i prodavati. Branje, odnosno skupljanje košta proizvođača 12 dinara po kilogramu”, kaže Ljujić i dodaje da je trenutna otkupna cijena šljive 25 dinara.

Sušena šljiva s oznakom srpskog geografskog porijekla nekada je bila na dobrom glasu. Danas se u tehnološkom procesu prerade ovog voća koriste hibridne sorte koje imaju određene prednosti, ali i brojne nedostatke u odnosu na autohtone.

“Tržište traži krupni plod šljive, a mi imamo “Stanley” za koju se ne može reći da se odlikuje vrhunskom kvalitetom. Francuzi imaju “agen” (“agent”), koji je puno bolje rangiran u svijetu, sličan je našem “mađaru”, samo je puno veći. Srbija danas nema konsolidiranu i organiziranu proizvodnju, a sve to smanjuje našu konkurentnost na svjetskom tržištu. Prije 120 godina bili smo najveći proizvođači suhih šljiva na svijetu. Tada smo proizvodili 50 tisuća tona, a danas samo pet tisuća tona. Tada su sušilice koristile dim, a svaka kuća je imala jednu. Izvozili smo po cijeloj Europi – kaže Ljujić, koji je prije 15 godina na imanju svoje supruge u Mrčajevcima zasadio jedan od najvećih zasada šljive u čačanskom kraju.

Neregulirano tržište

Ljujić danas pomaže sinu u vođenju tehnoloških postupaka sušenja šljiva. Nije mu jasna ni računica po kojoj kilogram šljiva u otkupu košta 25 dinara, a dok stigne na policu cijena će joj skočiti na 1.400.

“S nereguliranim tržištem kao što je naše trenutno, nitko ne pobjeđuje. Jako je važno da se ovaj posao radi organizirano, počevši od države koja bi trebala podržati ovu proizvodnju, preko proizvođača koji treba ubrati kada treba, a ne kada hoće ili mora, pa sve do kooperacije između proizvođača. U pojedinačnim nastupima ponekad smo sami sebi konkurencija, a to nikako nije dobro. Primjer za to je Francuska i tamošnja suradnja proizvođača, prerađivača i države – kaže Ljujić.

Ovih dana u sušari tvrtke “Promo pen” dnevno se osuši oko 20 tona šljive sorte “stanley”. Od 400 tona sirovine koliko će ove sezone proći kroz pogone, dobit će ukupno 100 tona suhih šljiva. Veleprodajna cijena kilograma suhih šljiva kod prerađivača je oko 400 dinara.