Kad se pogledaju visoke cijene i uglavnom loša usluga, pravo je čudo da se itko u Srbiji još uvijek vozi međugradskim autobusom. Kako je moguće da je često jeftinije ići osobnim automobilom i kada će autobusi konačno biti istisnuti?

Sonja (24) kao studentica često putuje između Niša i Beograda. A najviše bira “Bla Bla Car”, uslugu u kojoj ljudi koji putuju privatnim automobilom nude da spoje nekog drugog i tako smanje putne troškove ili čak malo zarade, piše Vreme.

Preskupe karte
Svaki vozač bira cijenu, ali za putovanje između Niša i Beograda uglavnom se traži između 1.300 i 1.900 dinara.

“Vozači uvijek ispoštuju dogovor, a nerijetko se dogodi da nas odvezu točno na mjesto ili mjesto koje nam najviše odgovara.” Ova vrsta prevoza mi je uvijek bila isplativa jer traje manje, udobnije je, a ponekad su i cijene jeftinije od autobusa – rekla je Sonja za “Vreme”.

Jer, primjerice, niški Ekspres nudi karte u jednom smjeru od 1700 do 1900 dinara, a slično je i s drugim prijevoznicima.

Autobus gubi cjenovnu utrku ne samo s “Bla Bla Carom” nego i s osobnim automobilom – pod uvjetom da ima više putnika. Tako se od Niša do Beograda za benzin i cestarine potroši oko 4.600 dinara, što znači da automobil s vozačem i još dva putnika po osobi košta manje od autobusne karte.

Istraživanje “Vremena” pokazuje da su autobusne karte preskupe čak i kada su u pitanju druge destinacije, u odnosu na Bla Bla Car ili cijenu benzina i cestarine.

Primjerice, autobusi od Beograda do Novog Sada voze od 640 do 1020 dinara, dok vozači Bla Bla Car servisa nude vožnje od 500 do 700 dinara. Doduše, u slučaju Novog Sada i glavnog grada ne postoji nijedan drugi brzi vlak kojim se za 600 dinara stiže za pola sata.

Autobus između Beograda i Čačka košta od 850 do 1200 dinara u jednom smjeru, nešto skuplje od Bla Bla Cara. Najveća ušteda je na relaciji Beograd-Vranje, gdje autobusna karta košta više od tri tisuće dinara, dok su vožnje Bla Bla Carom upola jeftinije.

Isidora (22) iz Vranja kaže da izbjegava domaćeg prijevoznika na putu do Beograda jer su “cijene ogromne, a usluga nije dobra”.

Recimo, kad god sam putovala iz Beograda, morala sam dan ranije da čekiram kartu za sutrašnji polazak, što je naporno jer ponekad ne znam dan ranije da idem”, kaže ona.

Iako se u prilog autobusnim prijevoznicima može reći da daju popuste za studente ili umirovljenike, te da je vožnja nešto jeftinija ako se uzme povratna karta, postavlja se pitanje kako je moguće da je jeftinije putovati automobilom nego autobusom, koji bi trebao prevoziti desetke ljudi odjednom.

“Cijena goriva ovdje je plivajuća. Sada je tri dinara manje u odnosu na prethodni period, ubuduće će biti 3 ili 5 dinara više, a cena karte je konstantna”, kaže nam Mihailo Ivanović, referent za sigurnost prometa u “Jugoprevozu” iz Velike Plane.

“Cijena goriva bila je trećina cijene karte, a danas je više od polovine cijene. Svim prijevoznicima cijena goriva je najveća stavka, kao i u teretnom prometu. S druge strane, rezervni dijelovi su jako skupi”, dodaje.

Prijevoz dijele mlađi
BlaBla očito ugrožava autobusne prijevoznike otimajući im mlađu klijentelu, posebice kada su u pitanju duže rute.

Studenti koji su razgovarali s “Vremenom” kažu da u autobusima često ne rade klime, a i ako rade, u prijevozu je jako vruće ili hladno, autobusi su stari i ponekad se ne osjećaju sigurno, a kažu da vlak predugo putuje.

Ali u svemu tome nema nikakve logike kada je riječ o održivosti prometa i zaštiti okoliša u zemlji u kojoj je zrak već prekogranično zagađen.

Naime, logičnije je da pedeset putnika preveze jedan autobus nego petnaest ili dvadeset automobila. Kao što ima više smisla učiniti ga jeftinijim. Ali tu nema logike.