Srbija ima veliki potencijal za proizvodnju i plasman sušenog voća i povrća unatoč činjenici da ova grana poljoprivredno-prehrambene proizvodnje zahtjeva znatno veća ulaganja od tradicionalnog uzgoja i prodaje svježih plodova. Prema podacima Privredne komore Srbije prošle godine izvoz sušene šljive, tradicionalnog srpskog voća, u Rusku Federaciju, Sloveniju, Francusku i druge države, vrijedio je 15,4 milijuna eura, dok je ostalo sušeno voće izvezeno za 14,4 milijuna eura i to najvećim dijelom na tržište Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Srbija godišnje proizvede 6000 tona sušene šljive

U Privrednoj komori ističu kako se može sušiti sve od rajčice i maline do jabuka, kajsija, gljiva, mrkve, šljive, a potražnja za sušenim voćem i povrćem u svijetu je sve veća i cijene na tržištu rastu.

“Srbija najviše izvozi mješavine sušenog povrća u vrijednosti od 14,2 milijuna eura na što treba dodati devet milijuna eura od sušenih gljiva svih vrsta koje se najviše izvoze u europske zemlje”, kaže Milada Lukešević iz Udruženja za biljnu proizvodnju PKS. Iako su suvremene tendencije u ishrani danas takve da se najviše baziraju na svježem voću i povrću, uspješni primjeri srpskih firmi koje suše i prodaju voće i povrće, pokazuju kako je uz znatne investicije ovaj biznisa isplativ.

Sušenje na +55°C

Kompanija ACM-INT suši voće i povrće u inovativnim sušarama koje sami proizvode.

“Budućnost u čuvanju hrane pripada upravo sušenju zbog superiornosti u odnosu na druge vrste konzerviranja. Naši sistemi su potpuno automatizirani i mogu se prilagoditi kako velikim industrijskim kapacitetima, tako i individualnim poljoprivrednim proizvođačima”, kaže Lazar Aleksić, glavni tehnolog tvrtke ACM-INT iz Nove Pazove. Potražnja na tržištu sušenih namirnica progresivno raste, pa će potreba za sušenim proizvodima biti dugoročna i stabilna.

ACM-INT izgradio je vlastiti brend True Story proizvoda od voća i povrća bez dodatka šećera i aditiva, napravljenih jedinstvenom metodom sušenja voća i povrća na niskim temperaturama do 55 stupnjeva. Kvaliteta ovih proizvoda je, prema riječima Aleksića, rezultat suradnje s domaćim certificiranim proizvođačima voća i povrća i poljoprivrednim gospodarstvima iz Srijema kao i voćarskim i ratarskim predjelima širom Srbije.

U Udruženju za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju Privredne komore Srbije ističu da Srbija ma godišnju proizvodnju od 500.000 tona šljive, a ova voćarska kultura se i najviše koristi za preradu sušenja plodova. Kako objašnjavaju ostale kulture koje se prerađuju na ovaj način su jabuka, kruška, višnja, smokva, kajsija, aronija. Potencijali ove grane su izuzetno veliki, a sušenje voća posao koji u posljednje vrijeme doživljava ekspanziju zahvaljujući promjenama navika u ishrani i tendencijama u konzumiranju hrane, ali i sve modernijim i dostupnijim novim tehnologijama sušenja voća i povrća.

Na pitanje koliko novca je neophodno uložiti da bi se pokrenula ovakva proizvodnja u Privrednoj komori Srbije ističu kako to ovisi od kapaciteta, ali da postoji i mogućnost udruživanja poljoprivrednih proizvođača.

“Prema podacima s terena, početna ulaganja u ovu proizvodnju s novim strojevima kreću se oko 10.000 eura u ovisnosti od kapaciteta i načina obrade, odnosno suši li se šljiva s košticom ili bez nje, dok se polovna oprema može naći po znatno povoljnijoj cijeni. S obzirom na to da sušare mogu biti i pokretne, postoji mogućnost da je koristi više proizvođača, što značajno pojeftinjuje proizvodnju”, ističe Milada Lukešević.

Malina strateški proizvod

Srbija ima kvalitetno voće i povrće i stručnjaci smatraju da su potencijali u izvozu te robe još uvijek nedovoljno iskorišteni i potencijal za izvoz raste. U 2021. godini od izvoza poljoprivrednih proizvoda Srbija je zaradila gotovo pet milijardi eura, a u ukupnom izvozu agrara prodaja voća i povrća ima udjel od oko 20 posto. Prošle je godine izvezeno voće i povrće u vrijednosti milijardu eura. Veliko tržišta na koje Srbija može bez carina izvoziti voće i povrće je Europska unija gdje se najviše prodaju jabuke, višnje i trešnje. Također u Rusiju se roba iz Srbije izvozi bez carina i ta zemlja je najveći uvoznik jabuka iz Srbije, oko 78 posto ukupne proizvodnje. Jabuke se u velikim količinama, nekoliko stotina tisuća tona godišnje, izvoze i na daleka tržišta – Indiju, Kinu i SAD.

Nedavno je tržište Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina otvorilo širom vrata za sve poljoprivredne proizvode iz Srbije i to je velika šansa za domaće proizvođače jer te zemlje mogu proizvesti tek četvrtinu potreba za tim namirnicama. Malina je glavni strateški izvozni proizvod, po čijoj proizvodnji je Srbija proteklih godina zauzimala treće mjesto u svijetu, a po zamrznutoj malini je svjetski lider ispred Poljske i Čilea. U porastu je i proizvodnja borovnica, a nešto manje jagoda, za kojima postoji velika potražnja. Kada je riječ o povrću uglavnom se izvozi zamrznuti program, kao i sušeno povrće.