Zahvaljujući povezivanju nacionalnih elektronskih sustava Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije u inicijativi Otvoreni Balkan svaki zainteresirani građanin ovih država moći će od rujna prvi put slobodno pristupiti jedinstvenom tržištu rada.

Radnici će uz pomoć svog jedinstvenog ID broja elektronski podnositi zahtjev i prijavljivati svoje boravište u željenoj zemlji i potom dobivati jedinstvenu radnu dozvolu, koja će vrijediti 2,5-3 godine, ističu u Privrednoj komori Srbije.

Bez radnih viza
Uvjet za to bila je jedinstvena evidencijska platforma za sve tri zemlje, preko koje će se kandidati moći prijaviti za rad uz dozvolu. Stručnjaci naglašavaju da će ovim sporazumom biti omogućeno da Srbija dolazi do kvalitetnijih radnika, kao i da će se zaustaviti odljev stanovništva u inostranstvo.

Mihailo Jovanović, direktor Kancelarije za IT i e-upravu, objašnjava da će se građani zemalja Otvorenog Balkana moći zaposliti u jednoj od tri zemlje, i to bez radnih viza i posebnih dozvola. “Povećanje broja radnika dobro će doći srpskim poslodavcima”, uvjeren je i Nebojša Atanacković, počasni predsjednik Unije poslodavaca Srbije.

“Nedostaju nam svi profili u građevinarstvu, kao i radnici u ugostiteljstvu i turizmu, pa čak i oni koji obavljaju sezonske poslove, poput berača. Očekujemo da ih od rujna stigne oko 30.000. Naravno neće oni svi stići odjednom.

I dalje se može očekivati odljev domaćeg stanovništva, pa su novi radnici dobro došli na srpsko tržište rada. Mislim da će građani Sjeverne Makedonije i Albanije biti zainteresirani za rad u Srbiji, jer su uvjeti i primanja znatno bolji”, izjavio je Atanacković za Politiku.

Jedno od važnih pitanja je i hoće li radnici koji budu dolazili iz Sjeverne Makedonije i Albanije biti stručni.

“Nipošto ne možemo podcijeniti nekog tko ima zanat u rukama, odakle god da dolazi. Ti ljudi su slični nama po mentalitetu, a i dobri su građevinski radnici, isto kao i naši s juga. Albanci su disciplinirani i odgovorni, a i Makedonci znaju obavljati građevinske i zanatske poslove koji nama nedostaju.

Hoće li biti angažirani ovisi o dogovoru s poslodavcem. Svakako će imati bolju plaću za deficitarna zanimanja, zato će i pohrliti kod nas, jer mi nemamo dovoljno kadra pošto mnogi odlaze u inozemstvo”, objasnio je Atanacković.

Znanstvenici skeptični
Jedinstvena radna dozvola podrazumijeva da se pojednostave procedure, te da sve tri zemlje priznaju kvalifikacije jer će to omogućiti bolju mobilnost radne snage i zaustaviti odlazak stanovništva.

To je dobra strana dogovora, smatraju u sindikatima, jer će radnicima biti omogućeno da im se prizna radni staž i osiguranje u slučaju ozljeda radu, odnosno bit će im priznato radno pravno osiguranje kroz jedinstvenu radnu dozvolu.

“Taj dokument svakako neće pomoći da se naši radnici vraćaju iz inozemstva i ovdje rade, niti će spriječiti one koji imaju namjeru otići iz Srbije. Jer, tim potezom širom otvaramo vrata strancima koji će popunjavati naša radna mjesta”, uvjeren je Saša Torlaković, predsjednik Sindikata radnika građevinarstva Srbije. Ipak, dodaje, dobra strana sporazuma i dozvola bit će smanjenje potreba srpskih poslodavaca za radnom snagom.

Projekt Otvoreni Balkan, što se tiče aspekta koji se odnosi na tržište rada, može samo na papiru popraviti situaciju na srpskom tržištu rada, smatra prof. Ljubodrag Savić, s Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

“Suštinske promjene ne očekujem, jer je situacija i u Albaniji i u Sjevernoj Makedoniji ista kao i u Srbiji kada je riječ o manjku radne snage. Neki Makedonac ili Albanac može zaraditi više u, primjerice, Njemačkoj, pa čak i Hrvatskoj, nego kod nas, pod uvjetom da ima zanat, da je vješt, a isto vrijedi i za naše ljude, a takvih je sve manje, jer su mnogi radnici samouki.

Ipak, istina je da je svima njima lakše doći raditi u Srbiju nego da idu u bijeli svijet, ali ako budu dobili priliku da odu u Europu, siguran sam da će prije otići tamo, bez obzira na to što će balkansko tržište biti otvoreno”, ističe prof. Savić.

I pojedini znanstvenici se pitaju zašto bi radnik iz Srbije uopće želio ići raditi u Albaniju ili Sjevernu Makedoniju. Sarita Bradaš, istraživačica Fondacije Centra za demokraciju, podsjetila je da su razlike u plaćama toliko male da novac ne može biti motiv kojim će se privući radnici u Srbiju.

”Ljudi koji traže bolje radne uvjete, a koji podrazumijevaju plaće za dostojanstven život, procjenjuju gdje to mogu dobiti. S obzirom na to da je Srbija, u usporedbi sa zemljama EU, država s najnižim zaradama i minimalnom, ali medijalnom i prosječnom plaćom, onda ona ne izgleda kao mjesto gdje je neko motiviran da dođe raditi. Nije privlačno tržište rada posebno zbog stupnja razvijenosti gospodarstva i kvalitete poslova, stupnja tehnološkog razvoja”, ističe Sarita Bradaš.