Stručnjaci u Srbiji ocijenili su da su rudarske rente izuzetno niske, iako ministrica rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović tvrdi da su među najvišima u svijetu, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić da ih nije lako povećati, prenio je Danas.

Prema Zakonu o naknadama za korištenje javnih dobara, rudna renta u odnosu na sirovinu koja se eksploatira kreće se u Srbiji od jedan do sedam posto.

Politička manipulacija

Za jadarit, koji bi Rio Tinto vadio u zapadnoj Srbiji, mineralna renta iznosila bi pet posto, dok je za naftu i plin sedam posto, ali ruska kompanija Gazprom ima povlaštenu rentu od tri posto.

Umirovljeni profesor Božo Drašković ocijenio je da “Vučićeve izjave o rudnoj renti treba promatrati sa stajališta političke manipulacije”. ponudio narodu Srbije”, rekao je Drašković.

Vučić je u razgovoru s građanima i predstavnicima Rio Tinta, koji planiraju otvoriti rudnik u blizini Loznice, rekao da je rudna renta u Srbiji pet posto te da je takva i u mnogim drugim zemljama. Rekao je da će pokušati podići rudnu rentu, ali da to neće biti nimalo lako jer kada je on to pokušao napraviti, “nema nikoga iz Rusije tko mu nije skočio na glavu”.

Drašković je upitao kako se došlo do rudne rente od pet posto za minerale kao što su litij, bakar ili nešto drugo.

Nemamo preciznu i transparentnu metodologiju kako se izračunava postotak rudne rente i onda se sve svodi na samovoljne odluke političara, a vrlo često i strani utjecaj na vlast u Srbiji, kazao je Drašković.

Prema njegovim riječima, treba razlikovati rudnu rentu za eksploataciju plina i nafte u odnosu na eksploataciju bakra, cinka, olova, litija…

“Kad je riječ o plinu i nafti, postoji odmah berzanska vrijednost tog resursa, a onda se ta vrijednost definira prema ponudi i potražnji na svjetskom tržištu i onda se dodaje element rente, odnosno ono što državni zahvati kao cijena prirodnog kapitala”, objašnjava Drašković.

Kad je riječ o eksploataciji bakra, cinka, potencijalno litija, kako kaže, “Srbija je definirala pet posto rudne rente, a da nema metodologiju zašto i kako je to učinila”.

“Ne postoji burzovna cijena neposrednog prirodnog resursa, nego prerađenog resursa. Tek kada dobijemo, primjerice, bakar kao sirovinu, on dobije svoju burzovnu vrijednost, to vrijedi i za litij i druge minerale. Zato kada govorimo o primarnoj, odnosno početnoj vrijednosti i rudnoj renti, to je pogrešan pristup i šteti interesima zemalja koje posjeduju takve resurse”, rekao je Drašković.

Podsjetio je i da sama Europska unija nema politiku rente, osim nekih zemalja, jer te resurse izbjegavaju prepustiti strancima.

“Budući da su rente daleko niže od vrijednosti prirodnih resursa. Kada su u pitanju neobnovljivi resursi poput minerala, nakon što ih potrošite, nestaju. Čak i ako je renta 50 posto, neće zamijeniti intrinzičnu vrijednost resurs koji je eksploatisan, a ne sa tričavih pet-sedam posto”, rekao je Drašković.

Profesor Petar Đukić s Tehnološko-metalurškog fakulteta ustvrdio je da je rudna renta ekonomska kategorija, koja je stvorena kako bi se uhvatio dodatni prihod koji bi se koristio u svrhu kompenzacije negativnih eksternalija.

“Ako eksploatacija nekog resursa na neki način šteti budućim generacijama, neka kompenzacija se mora ostaviti toj zajednici, tim više što se često radi o ekološkim posljedicama”, rekao je Đukić.

Posljedica siromaštva

Prema njegovim riječima, rudna renta je dio prirodne rente, a prirodna renta u Srbiji je jako potcijenjena, kao i u svakoj siromašnoj zemlji.

“Mi smo zemlja s niskim dohotkom i želimo strane investicije i one kompanije koje žele nešto eksploatirati, to koriste”, rekao je Đukić i istaknuo da je rudna renta u Srbiji vrlo niska.

“Rudna renta za naftu i plin u Hrvatskoj je 10 posto, u Sloveniji 18, u Rumunjskoj 12, u Rusiji 22, a u velikom broju razvijenih zemalja između 25 i 30 posto, a kod nas je samo 7 posto, rekao je Đukić.