OIE Srbija poslovna je asocijacija za obnovljive izvore energije u Srbiji i osnovana relativno nedavno – u ožujku 2021. godine. Utemeljena je uz podršku Europske banke za obnovu i razvoj s ciljem da poveže kompanije koje rade u ovom sektoru, unaprijedi javni i privatni dijalog, sudjeluje u kreiranju regulative, kao i da promovira zelenu energiju.

Usko surađuju s OIE Hrvatska i žele doprinijeti rješavanju gorućih problema, ne samo u regiji nego i planetarno, iskorištavanju obnovljivih izvora energije što se u pandemiji pokazalo ključnim.

“Ideju je stvorila realna potreba za formiranjem takvog udruženja, odnosno svijest da je zelena energija budućnost i da je energetskoj tranziciji potrebna podrška kako bi se što lakše i brže sprovela, a građanima osiguralo pravovremeno informiranje o značaju obnovljivih izvora energije.

OIE Hrvatska je za nas primjer dobre poslovne asocijacije na koji smo se ugledali prilikom osnivanja. Imamo podršku od kolega iz Hrvatske i trudimo se da ovu našu zelenu priču proširimo na regiju”, kaže Danijela Isailović, glavna menadžerica OIE Srbija, koja je s kolegom Milošem Colićem razvijala ideju o OIE Srbija, da bi je zatim doveli do koncepta projekta i predložili kompanijama budućim osnivačima (vjetroparkovi Čibuk 1, Kovačica i Alibunar).

“Pandemija Covid-19 ubrzala je realizaciju ove ideje. Za vrijeme izvanrednog stanja suspendiran je Ugovor o otkupu električne energije. Proizvođači zelene energije ostali su bez poticajnih cijena i kako smo svi bili u istom problemu, počeli smo intenzivno dogovarati zajednički stav prema državi, međunarodnim financijskim institucijama i smišljati što ćemo dalje.

Tu se stvorila svijest da je potrebno Udruženje, a EBRD koji je financirao najveće zelene projekte u Srbiji, ponudio je partnerstvo što smo vrlo rado prihvatili”, pojašnjava Danijela Isailović.

Osnivači OIE Srbija najveći su proizvođači zelene energije u Srbiji, kompanije vlasnici najvećih vjetroparkova Čibuk 1, Kovačica i Alibunar, a koje su osnovali svjetski energetski giganti iz UAE, Izraela, Finske, Belgije i Njemačke.

Osnivači OIE Srbije uložili su više od 600 milijuna eura da bi izgradili vjetroelektrane ukupne snage 312 MW. I nastavili investirati u Srbiju razvojem novih projekata. Prvi partner bio je EBRD s kojim je nastavljena suradnja.

Surađuju i s drugim institucijama, bankama, ambasadama, međunarodnim organizacijama, te su otvoreni za svaku suradnju koja vodi povećanju svijesti o značaju zelene energije i ubrzanju energetske tranzicije.

“Osnivanje je izazvalo veliku pažnju i pozitivne reakcije. Od tri člana, došli smo vrlo brzo do 15 redovnih i devet pridruženih članova, kao i jednog počasnog. Naši članovi proizvode više od 90 posto zelene energije, odnosno oko 3 GW.

Imamo potpisan Sporazum o suradnji s Ministarstvom rudarstva i energetike, a JP Elektroprivreda Srbije je isto naš član. Članovi smo WindEurope, prisutni smo na svim važnim događajima kao govornici i panelisti.

Naša konferencija OIE Srbija 2021 bila je regionalni top događaj. Reakcije su impresivne, imamo puno upita za članstvo, poziva za suradnju. Svi koji su napravili barem jedan zeleni kilovat u karijeri ili su sudjelovali na velikim projektima čestitaju i žele suradnju”, kaže menadžerica Isailović.

Pandemija je pokazala koliko su obnovljivi izvori energije bitni. Koliko ih Srbija koristi?
Srbija je zemlja hidropotencijala i trećinu svoje električne energije dobiva iz vode, prije svega zahvaljujući velikim hidrocentralama koje su stare nekoliko desetljeća. Postoji značajan potencijal iz energije vjetra, kao i solara koji sada doživljava ekspanziju. Novi Zakon o obnovljivim izvorima energije je uveo model “prosumera”, proizvođač kupac, što daje mogućnost građanima i privredi da se opredijele za proizvodnju solarne energije za svoje potrebe.

Imamo i velike potencijale u biomasi, kao i veliki broj bio elektrana u razvoju. Prema podacima Eurostata, Srbija je 2020. godine proizvodila 26,3 posto energije iz OIE što je blizu 27 posto, kao targeta koji nam je postavila Energetska zajednica – kaže i dodaje kako je novi Zakon o obnovljivim izvorima energije donio velik interes investitora što je dobro.

Uz to događa se hiperprodukcija projekata, serijska proizvodnja, gdje kvantiteta ubija kvalitetu, što nas dovodi u situaciji da sve stane i da se totalno ugrozi izgradnja projekata. Naime, u Srbiji trenutno postoje zahtjevi za 13 GW projekata, a naša ukupna proizvodnja, iz svih izvora, uz dominantni ugljen, je 7,8 GW.

Brojni zahtjevi, od kojih mnogi nerealni i neodrživi zatrpali su prijenosni sistem. Definitivno će država morati nešto napraviti kako bi se napravila selekciju između lažnih i realnih projekata. U Hrvatskoj bila je slična situacija koja je riješena uvođenjem mehanizma energetskog odobrenja.

Vjerujem da se u Srbiji to isto može riješiti uvođenjem bankarske garancije ili polaganjem novčanog depozita za mjesto na mreži. Tada će se jasno vidjeti tko je ozbiljan investitor, a tko pravi lažnu gužvu.

Kakva je paralela OIE Srbije s Hrvatskom i svijetom?
Do prije nekoliko godina, Srbija je zaostajala je bar desetljeće u razvoju OIE za Hrvatskom. Dok su se u Hrvatskoj otvarali vjetroparkovi, u Srbiji smo imali najave i čekanje. Zatim je kod nas, 2016. godine donijet moderan Zakon o energetici koji je omogućio izgradnju svih velikih vjetroparkova.

Za samo tri godine izgrađeno je gotovo 400 MW kapaciteta vjetroparkova, te smo se približili Hrvatskoj i bili regionalni lider. Onda je u Hrvatskoj krenuo jedan novi krug koji je uvjetovao investicije. Zatim je i kod nas donijet Zakon o obnovljivim izvorima energije, na čiju implementaciju, u vidu aukcija čekamo, dok je u Hrvatskoj u tijeku aukcijski natječaj.

Znači, negdje smo korak iza Hrvatske, dok smo u regiji među liderima. S obzirom na to da spominjemo Hrvatsku, osim dobre suradnje s OIE Hrvatska, moram reći da su kompanije iz Hrvatske poput Fraktala i Zagrebtransa vrlo prisutne u Srbiji na vrlo značajnim projektima što ukazuje na odličnu suradnju između Hrvatske i Srbije u sektoru zelene energije.

Što se tiče Europe, ako pogledamo ukupni udio od 26,3 posto odlično stojimo, ali ako računamo moderna postrojenja poput vjetroparkova i solarnih elektrana, treba nam realizacija novih projekata, i to ne da bismo se uspoređivali s drugima nego da bismo išli ka klimatskoj neutralnosti i osigurali sebi nove izvore snabdijevanja energijom i energetsku nezavisnost.

Teško je uspoređivati se s drugim državama izvan regije jer nemamo svi iste prirodne resurse. Ali kako je nama u Srbiji, pa i Hrvatskoj, Njemačka ekonomski uzor, onda možemo reći da smo daleko od našeg privrednog idola koji više od 50 energije dobiva iz OIE, koji priprema Zakon o vjetru i koji će 2035. godine koristiti samo čistu energiju. Ali bar znamo čemu možemo težiti.

U Srbiji trenutno postoji 8 vjetroelektrana kojima je ukupna vrijednost je veća od 800 milijuna eura. Najmanja ima svega 0,5 MW i postavljena je 2012. godine u Tutinu, dok najveća ima kapacitet 156 MW. Osim te najmanje, sve su u Vojvodini.

Elektrane rade u skladu s očekivanjima, u poticajnom su sistemu, otplaćuju kredite međunarodnim financijskim institucijama i komercijalnim bankama. S obzirom na to da su svi investitori započeli razvoj novih projekata, onda je jasno da izgrađene elektrane dobro rade i da su investitori zadovoljni.

Kako Srbija stoji po pitanju Zakona o klimatskim promjenama?
Zakon o klimatskim promjenama donijet je u ožujku 2021. godine, mjesec dana prije Zakona o obnovljivim izvorima energije. Rok za donošenje 23 podzakonska akta istekao je nedavno i koliko je nama poznato nisu svi donijeti, te ne možemo govoriti o punoj implementaciji.

Zakon je još 2018. godine bio u javnoj raspravi i misterij je zašto je čekao tri godine na usvajanje. Ali, svakako je dobro da je usvojen, to je korak ka realizaciji ispunjavanja ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma. Predstoji nam mnogo posla do ugljične neutralnosti, a zelena energija može najviše doprinijeti.

Zašto je Beograd već neko vrijeme na vrhu nepopularne liste najzagađenijih gradova na svijetu. Što se radi po tom pitanju?
Ta činjenica sve nas jako boli zbog toga što živimo u sredini gdje je rak pluća vrlo česta bolest, ali i zbog negativnog marketinga koji Beograd kao top turistička destinacija dobiva zbog tih crnih lista. Postoje razna objašnjenja, osobno smatram da je uzrok prenaseljenost koja je znatno povećala broj automobila i intenzitet prometa.

U ispunjavanju obaveza prema Energetskoj zajednici podbacili smo jedino u sektoru prometa (cilj je bio 8 posto, a mi smo dostigli četiri puta manje), dok smo u sektoru toplotne i električne energije jako dobri. Rješenje vidim u povećanju broja električnih vozila, širenju mreže punjača koji će napajati vozila idealno zelenom energijom.

Također, obavezna upotreba biogoriva je dobra mjera. Naravno, smanjenje upotrebe fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije je ona mjera koja će osigurati čist zrak i zdravu životnu sredinu, ali to je dug proces.

Osim termoelektrana, zagađenju prilično doprinose individualna ložišta na ugljen i drva u domaćinstvima, kao i bahatost pojedinaca da spaljuju sve i svašta na otvorenim površinama. Mislim da postoje pomaci u rješavanju ovih problema, ali proći će godine da se vide efekti.

Planovi su veliki – već ste počeli s organizacijom konferencije OIE Srbija 2022 koja će se održati 15. rujna u hotelu Metropol u Beogradu. Prošle godine okupili ste top menadžment EBRD, WindEurope i Energetsku zajednicu.
Već nam je puno kolega iz Hrvatske potvrdilo dolazak. Također, naš plan je da pokušamo uvjeriti predstavnike vlasti u Srbiji da je maksimalna cijena od 56 eura za MW za vjetar preniska i da ih zamolimo da je revidiraju. Usporedbe radi, u Hrvatskoj je ta cijena deset posto je veća na natječaju koji je u tijeku.

Također, pokušat ćemo pomoći da se sekundarna regulativa završi i aukcije raspišu bez bojazni da propadnu. U planu nam je niz edukativnih aktivnosti, rad sa studentima, okrugli stolovi, paneli… I naravno, sudjelovanje na Danima dobrog vjetra u Dubrovniku gdje sam od kolega iz OIE Hrvatska dobila poziv da budem jedan od panelista.