Srbijom hara tihi ubojica tla. Ako se ne zaustavi, proizvodnja hrane mogla bi biti upitna u narednim desetljećima, ističu stručnjaci.

“Procesa degradacije tla je jako puno. Evidentne su poplave i erozije. I onda se u kratkom roku poduzmu mjere da se ti procesi zaustave ili saniraju posljedice”, kaže Jovica Vasin, pedolog u Laboratoriji za tlo i agroekologiju novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, koji je jedan od četiri instituta od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju.

Ugrožena poljoprivreda
“Međutim, proces uništavanja tla koji je najvažniji i najizraženiji je gubitak organske tvari. Nazivamo ga tihi ubojica tla. Tihi, jer traje jako dugo. Ubojica je jer je sadržaj organske tvari u obradivim površinama i u središnjoj Srbiji, a posebno u Vojvodini, već dostigao toliko nizak nivo da ugrožava poljoprivrednu proizvodnju”, objašnjava naš sugovornik.

Većina vojvođanskog zemljišta u prošlosti je bila bogata humusom. “Oko 75 posto površine Vojvodine prekriveno je dvjema vrstama tla, černozemom i rožnjakom, koji su u drugoj polovici prošlog stoljeća imali sadržaj organske tvari iznad pet posto. Danas je taj stupanj humusa prisutan na samo jedan posto površine.

Problem je što se stočni fond ubrzano smanjuje – zadnja tri desetljeća po stopi od dva do tri posto godišnje. To je odgovor na pitanje zašto većina polja u Srbiji ne koristi stajnjak kao organsko gnojivo nego mineralna gnojiva”, kaže Branislav Gulan, agronom, ekonomski analitičar.

“Negativni učinci smanjenja humusa već su vidljivi, jer unatoč provedbi kompletnih agrotehničkih mjera prinosi su sve manji”, dodaje sugovornik.

“Dobro je što se grade novi sustavi za navodnjavanje. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, voda sada dopire do samo 1,5 posto obradivih površina u Srbiji, dok se u svijetu navodnjava čak 17 posto površina.

Međutim, ako u idućih pola stoljeća budemo navodnjavali plodne oranice, čiji kvalitet tla stalno opada, a nema prirodnog gnojiva, iz zrna zemlje, u smislu prinosa, stvorit ćemo pustinju”, upozorava Gulan.

Slabašan rast
“Najbolja potvrda takvog stanja je činjenica da vrijednost proizvodnje desetljećima stagnira na razini između četiri i pet milijardi dolara godišnje. Analitičari su izračunali da poljoprivreda u Srbiji posljednja tri i pol desetljeća ima godišnju stopu rasta od svega 0,45 posto.”, dodaje Gulan.

Proces degradacije tla, koji uključuje redukciju organske tvari, traje jako dugo. Još od “zelene revolucije” sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se povećala upotreba mineralnih gnojiva.