Nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, stiješnjen između Bruxellesa, Prištine i Kremlja, u ponedjeljak prebacio fokus sa surove politike na “još jedno nalazište zlata, koje spada u red sto najbogatijih u svijetu” novinari portala blic.rs napravili su detaljnu analizu istraživanja i iskorištavanja ruda te ističu kako su “procjene nekih zvaničnika da se ispod države Srbije krije oko 500 milijardi eura rudnog bogatstva, značajno uvećane”.

Razloga za brigu nema
U potragu za srpskim rudnim bogatstvom uključeno je više od stotinu kompanija, kojima je država dala dozvolu, od kojih su većina sa stranim kapitalom. Desetak njih, s krajnjim sjedištem u Australiji, Kanadi i Kini, kontrolira čak 90 posto istražnih područja ukupne površina 5673 četvorna kilometra.

Ne zna se za sada je li neka od njih otkrila i najnoviju “zlatnu koku” koju spominje predsjednik Vučić, ali zna se da iako registrirane u Srbiji, preko firmi u off shore zonama i povezanih poduzeća u zemlji, stranci gospodare istražnim poljima srpske rude.

To pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže u Srbiji (BIRN) iz lipnja prošle godine bazirano na temelju izdanih dozvola države, kojih je u drugoj polovici 2022. bilo još desetak više. Ipak, nagli rast biznisa istraživanja rude je krenuo još 2015. godine usvajanjem Zakon o rudarstvu i geološkim istraživanjima. Pored toga, i najava o velikim rezervama litija u Jadru, navela je svjetske kompanije da intenziviraju istraživanja u Srbiji.

Prema podacima BIRN-a, najveće površine istražnih prava od 165,826,1 hektar, imaju kanadske tvrtke, slijede australske sa 158,826,1 hektar, dok su na trećem mjestu kineske kompanije kojima je država izdala dozvolu za 59,586,6 hektara.

U tu grupu, ušla su i neka srpska poduzeća, koja su dobila istražno pravo za površinu od samo 30,255,6 hektara. Po saznanjima Blica riječ je uglavnom o onima koje u najvećoj mjeri istražuju moguća nalazišta ugljena. Stoga, nameće se pitanje može li srpsko bogatstvo završiti u rukama stranaca? Profesor na Rudarsko-geološkom fakultetu u Beogradu, Rade Jelenković, izjavio je za Blic da razloga za brigu nema.

“Poslovanje na principima otvorenog tržišta podrazumijeva da se globalni financijski kapital slobodno kreće i ulaže tamo gdje postoje mineralni resursi. Nema ograničenja ni u jednoj razvijenoj zemlji sveta oko porekla kapitala koji se ulaže u istraživanja i rudarstvo. Primer je da se u jednoj od dvije najrazvijenije rudarske zemlje na svijetu, Kanadi, ostvaruje priliv direktnih stranih investicija u rudarstvo koji je približno isti iznosu koji kompanije iz te zemlje ulažu u druge zemlje. Resursni nacionalizam nije kompatibilan s globalnom prirodom ove industrijske grane”, objašnjava prof. Jelenković.

Navodi da je dobrim zakonskim rješenjima regulirana korist koju ostvaruju strani ulagači i domaća privreda. “Načelo otvorenog tržišta podrazumijeva da je i domaćim kompanijama omogućeno da posluju po istim zakonima i propisima kao i strane kompanije. To su principi koji su poštovani u Zakonu o rudarstvu i geološkim istraživanjima u Srbiji.

Kompanije investiraju u zemlje gdje postoje mineralni resursi i gdje je predvidivo i stabilno privredno okruženje, jer su to po prirodi dugoročne investicije. One nose i velik rizik poslovanja koji je vezan za cikličnu prirodu te industrije. Direktna i indirektna dobit od ulaganja u rudarstvo je na gotovo istoj razini za domaću privredu i za stranog ulagača”, kaže profesor.

Pojašnjava da kompanije ne prisvajaju i ne iznose privredni resurs iz zemlje, već ulažu značajna financijska sredstva u rizičnu i nepredvidivu industriju od koje velike koristi ima i zemlja u koju ulažu.

“Na globalnom tržištu kapitala prisutna je utakmica među državama kako da privuku strane ulagače u razvoj svojih resursnih industrija. One prave posebne politike i strategije za privlačenje stranih investicija u rudarstvo. Znači li to da one žele da njihovo rudno bogatstvo “prijeđe u tuđe ruke”? Svakako ne, jer dobit od ulaganja ostvaruje i domicilna privreda, bar u istoj mjeri u kojoj i strani ulagač”, zaključuje prof. Rade Jelenković.

Pet vodećih kompanija
Preko mreže povezanih poduzeća u Srbiji većinu istražnih poslova i prostora kontroliraju australski Konstantin Resources na ukupnoj površini 71.089 hektara. Na lokacijama općina i gradova Žagubica, Kučevo, Petrovac na Mlavi, Majdanpek, Golubac, Požega, Čačak, Gornji Milanovac, Kosjerić, Priboj i Nova Varoš bave se istraživanjem zlata, srebra i bakra.

Ukupna površina na kojoj, preko povezanih poduzeća Serbia Zijin Mining, Balkan Exploration and Mining, Tilva i Serbia Zijin Bor Copper istražuje rude je 59.587 hektara, na lokacijama Bora, Majdanpeka, Žagubice, Zaječara, Ljubovije, Osečine, Valjeva, Malog Zvornika, Krupnja, Bajine Bašte i Kosjerić.

Kanadski Mundoro istražuje rude na ukupno 51.744 hektara, preko poduzeća Stara Planina Resources i Valdor Resources, na lokacijama Kučevo, Majdanpek, Bor, Bljevac, Knjaževac, Sokobanja, Svrljig, Bela Palanka, Kraljevo i Knić. Preko poduzeća Dunav Minerals i DPM Avala, kanadski Dundee Precious Metals rude istražuje na ukupnoj površini od 40.080 hektara i to na lokacijama Gornjeg Milanovac, Brusa, Kuršumlije, Medveđe, Bora, Petrovca na Mlavi, Žagubice i Kučeva.

Australski Ibaera Capital preko povezanih poduzeća Tara Gold i Zlatna Reka Resources, istražuje je na ukupnoj površini od 37.879 hektara na lokacijama Golubca, Kučeva, Žagubica, Kruševac, Prokuplje, Aleksinac, Blace i Novi Pazar.