Za izgradnju nuklearne elektrane u Srbiji potreban je znanstveni kadar, promjena regulatornog okvira, ali i rješenja za zbrinjavanje nuklearnog otpada, zaključili su stručnjaci i predstavnici ministarstava znanosti i rudarstva i energetike na panelu “Nuklearna energija iz prošlosti u budućnost”.

Ministrica rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović izjavila je nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju u području primjene razvoja nuklearne energije u Srbiji da je cilj sporazuma okupljanje domaćih obrazovnih i znanstvenih instituta, kako bi se dalje razvijale i mogle zajednički razmatrati korištenje nuklearnog programa u Srbiji.

Energetska sigurnost
Dodala je da bi izrada preliminarne tehničke studije trebala dati komparativnu analizu dostupnih tehnologija na tržištu, prikazati prednosti i nedostatke mogućih rješenja te tehničke, ekonomske i tržišne parametre za izgradnju nuklearnih elektrana.

“To su nužni preduvjeti za donošenje informiranih odluka u budućnosti, uz razvoj obrazovnih i znanstvenih programa, jačanje kapaciteta naših instituta i stvaranje regulatornog i institucionalnog okvira”, rekla je Đedović Handanović, prenosi Beta.

Korištenje nuklearne energije, kako je rekla, predviđeno je u jednom od scenarija Integralnog nacionalnog energetskog i klimatskog plana, kao i u novoj Strategiji razvoja energetike, gdje je uvođenje nuklearnih elektrana u elektroenergetski sustav Srbije nakon 2040. godine.

Đedović Handanović je kazala da postoje smjernice Međunarodne agencije za atomsku energiju o koracima i uvjetima koje je potrebno ispuniti, kao i da postoje potpisani ugovori s kompanijama koje su nositelji znanja i tehnologije u području nuklearne energije.

Državna tajnica u Ministarstvu zaštite okoliša Sandra Dokić izjavila je kako je korištenje nuklearne energije značajno u kontekstu klimatskih politika EU, koja je potpisivanjem Green Deala postavila cilj dostizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine.

“U Europi se 26 posto električne energije proizvodi iz nuklearnih elektrana. Poljska, koja je jako ovisna o ugljenu, kao i Srbija, planiraju izgraditi šest nuklearnih reaktora za proizvodnju električne energije”, rekla je Dokić. Stručnjak za nuklearnu energiju Miodrag Mesarović rekao je da velik broj zemalja ima ambiciju ući u nuklearni program te da su svjetski dužnosnici zbog energetske tranzicije odlučili utrostručiti kapacitete do 2050. godine.

“Fama je oko nuklearnog otpada, 95 posto tog otpada je niskoradioaktivni otpad s kojim se lako može gospodariti u nekim skladištima. Od tri do pet posto je onaj otpad koji se smatra opasnim, a dolazi iz goriva koje je izvađeno iz reaktora i sadrži visokoradioaktivne elemente koji su posljedica raspada urana”, rekao je Mesarović.

Problem otpada
Problemi nuklearnog otpada nisu dobro shvaćeni kao riješeni problemi te da nema elektrane koja je taj otpad ostavila negdje vani, nego ga drži na licu mjesta.

“Reaktori druge generacije dominantni su u postojećim elektranama i još uvijek rade. Ta druga generacija planula je tijekom naftne krize i nije ni čudo da su se dogodile tri nesreće, a sve tri su bile povezane s ljudskom greškom”, rekao je.