Slanina, čvarci, pršuta i šunka ovih dana su u Srbiji potisnuti u drugi plan. Parizer je dobio ogroman značaj i reklamu kakvu do sada vjerojatno nije imao nijedan tradicionalni srpski suhomesnati proizvod.

Potrošnja parizera, prije svega zbog njegove cijene, u prošlosti se vezala za potrošnju među najsiromašnijim slojem stanovništva, a proteklih dana, ni mnogi koji ga (više) ne jedu, nisu odoljeli da ga slikaju u svom tanjuru i da fotografije objave na društvenim mrežama uz najrazličitije komentare. Njegovo spominjanje otvorilo je i uvijek aktualno pitanje mesne industrije u Srbiji, koja se sve više bazira na uvozu.

Domaće potrebe
Godišnja proizvodnja svih vrsta mesa u Srbiji je oko 500.000 tona, i za oko 150.000 tona je manja u odnosu na prije dva desetljeća. Srbija godišnje ne proizvodi dovoljno svinjskog mesa kako bi pokrila domaće potrebe. U proteklih 20 godina pala je i potrošnja, koja sada iznosi oko 42 kilograma svih vrsta mesa po stanovniku godišnje.

Nenad Budimović, tajnik Udruženja za stočarstvo i preradu stočarskih proizvoda Privredne komore Srbije kaže kako se u Srbiji i dalje proizvodi dovoljno svih vrsta mesa, osim svinjskog, jer od ove vrste nedostaje oko 10 posto. U Srbiji je registrirano nekoliko stotina proizvođača i prerađivača mesa, navodi Budimović. On kaže da je, za razliku od trgovačkih lanaca, koji su uglavnom prešli u ruke stranih kompanija, klaonička i prerađivačka industrija ostala u vlasništvu domaćeg kapitala.

Prije nekoliko godina najavljivan je dolazak jedne velike njemačke kompanije, koji je trebala otvoriti farme širom Srbije, ali ovaj projekt nije realiziran.

S obzirom na stočni fond, koji je sve manji i parizer ćemo morati uvoziti u sve većim količinama, iako je poznato da je ova vrsta salame pravi od manje kvalitetnog mesa i ostataka. Budimović navodi da se najviše svinjskog mesa uvozi iz Španjolske, Mađarske, Danske i Ruske Federacije, dok iz svih tih zemalja osim Rusije, Srbija kupuj i mesne prerađevine, a hrenovke, parizer, šunku, pečenicu i ostale proizvode uvozi i iz Hrvatske i Austrije.

Agroekonomski analitičar Branislav Gulan smatra kako je stočarstvo u Srbiji odavno na stranputici. On ističe da je Srbija 1990. godine godišnje proizvodila oko 650.000 tona svih vrsta mesa i da je prije 35 godina na domaćim farmama bilo više od 5,5 milijuna svinja. Danas službeno ima do 2,7 milijuna, dok je procjena stočara da Srbija ima i manje od dva milijuna svinja.

Srednje razvijena zemlja mora imati svinja koliko i stanovnika, a ako se uzme u obzir da Srbija ima oko 6,8 milijuna stanovnika, a manje od dva milijuna svinja, situacija je jasna. Za prvih sedam mjeseci ove godine uvezeno je 18.000 tona svinjskog mesa i 180.000 prasaca

Rast prihoda
Prema podacima bonitetne kuće Company Wall, koje je objavio portal Biznis, u Srbiji se preradom i konzerviranjem mesa i proizvoda od mesa bavi ukupno 828 kompanija. Od toga je 654 mikro firmi, 143 male, 22 srednje i devet velikih kompanija.

Sve zajedno u 2021. godini su prihodovale nešto više od 164,2 milijarde dinara (1,4 milijarde eura), što je blagi rast u odnosu na 2020. kada je ukupan prihod bio 147,8 milijardi dinara (1,3 milijardi EUR).