Nije lako u industriji mesa, ali kada čujem sebe ovako na glas – ne znam je li ikada i bilo. Uvijek su neke krize i siguran sam da ćemo naći rješenje. Mi smo na ovim prostorima majstori improvizacije i uvijek na kraju izađemo kao pobjednici, kaže nam Ivan Zeković, generalni direktor Carnexa, kompanije s dugom tradicijom koja danas posluje u okviru MK Grupe.

Zeković je na poziciji generalnog direktora od 2002. godine, a menadžmenu Industrije mesa pridružio se još 2019. Obavljao je funkciju izvršnog direktora tvornice stočne hrane i stočarstva u Carnexu, a u zatim 2020. imenovan je za direktora društva Carnex Stočarstvo.

Za Poslovni dnevnik Zeković je govorio o planovima u regiji, stanju u industriji, projektima i očekivanjima u predstojećem razdoblju.

Kakvo je stanje danas u mesnoj industriji i preradi u Srbiji i regiji?
Prilično izazovno. Proteklih 4,5 godina prošli smo kroz razne faze, a 2020. godine izbila je bila koronakriza koja je izazvala ozbiljan problem u lancu opskrbe. Svi mi u industriji repromaterijal nabavljamo sa svih kontinenata. Carnex, primjerice, nabavlja ambalaže i sve polazne materijale i repromaterijala od Indonezije, Kine, SAD-a i Europe, odasvud osim iz Afrike. Taj lanac opskrbe napravio je ozbiljne izazove i nismo mogli dugoročno planirati kvalitetnu proizvodnju.

Nakon korone došla je na red Ukrajina, došlo je do nove krize, koja sad traje u kontinuitetu. Sve nas je to natjeralo da drugačije razmišljamo i da se okrenemo regiji. Sada je došlo vrijeme da se stvari normaliziraju i zadnjih 5-6 godina privreda je uspostavila dobru komunikaciju u regiji i sve dobro funkcionira. Surađujemo jako dobro sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, a s Hrvatskom možda i najviše kad su u pitanju polazni materijali.

Naša je regija postala deficitarna s proizvodnjom svinjskog mesa…
Afrička svinjska kuga ove je godine postala ozbiljan problem i izazov, ne samo kod nas. Krenulo je od Kine 2017. godine. Tamo je uništeno skoro 50 posto populacije svinja, a Kina zauzima 50 posto u globalnoj potrošnji svinjskog mesa. Pojavila se potreba da netko kompenzira te količine i Europa je krenula dizati proizvodnju. No bolest svinjske kuge se polako širi, zahvatila je Rusiju, Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku, a prvi slučaj u Srbiji bio je 2019. godine.

Mi smo od tada uspijevali zadržati sve pod kontrolom, no bolest je vrlo otporna i u ovoj je godini pokazala pun kapacitet opasnosti. Najveći rizik je što se pojavila u Srbiji u južnom Banatu, Srijemu i Mačvi. U narednom razdoblju moraju se stoga strogo poštivati pravila, a za nas je bolest izuzetno opasna, jer smo najveći proizvođač svinja u Srbiji. Mi na našoj farmama imamo 150 tisuća tovljenika koji osiguravaju 100 posto klanja u klaonicama. Ako bi i samo jedna farma bila ugrožena, cijeli je lanac ugrožen.

Mi zato imamo potpuno kontroliran ulazak, poduzeli smo sve mjere, od higijene do toga da naši zaposleni ne smiju imati svoje svinje kod kuće, a ako je netko evidentirani lovac ne smije više raditi kod nas, jer se bolest lako širi kroz divlje životinje. Posljedica pojave kuge u regiji je i rast cijena svinjskog mesa, što ozbiljno utječe na potrošačku košaricu. Cijena tovljenika u Europi, s kojom smo povezani, bile su ispod cijene koštanja u 2019., što nije bilo realno. Europa je u međuvremenu smanjila kapacitete proizvodnje, jer se kinesko tržište oporavilo.

Sada nam je problem da svinjsko meso postaje deficitarno i mi iz kupnje sirovine ne možemo osigurati profitnu marginu koja nam može omogućiti kontinuitet poslovanja u sljedećih 3 do 5 godina. Prošle godina je bila rekordna u dizanju cijena, a mi sa svojim podizanjem cijena od 12 posto u globalu nismo uspjeli pokriti rast inputa koje smo imali 2022. godine. To je zabrinjavajuće, jer se radi o vrlo teškoj industriji koja je vrlo visoko radno akumulativna u vrijeme kad nam nedostaje radnika.

Ovih je dana Srbija sklopila sporazum o slobodnoj trgovini s Kinom. Što to znači za vas?
Kina je potrošač 50 posto svih svinja koja se proizvode na svijetu. Za nas je to velika šansa. Nekada ste u bivšoj Jugoslaviji imali velike centre kao što su PIK Vrbovec, Gavrilović, Yuhor, koji su imali kapacitete hraniti populaciju te bivše države koja je imala više od 20 milijuna ljudi. Sada se dogodilo da je industrija u nekim zemljama bivše Jugoslavije predimenzionirana, a negdje nema kapaciteta. Mislim da Srbija ima puno više kapaciteta nego što naše tržište može primiti.

Uz to nam se u regiji svugdje smanjuje broj stanovnika i treba nam ozbiljnije tržište koje može apsorbirati te količine. Iz kuta Carnexa, to je velika šansa, iz kuta ovog posla s dostupnim sirovinama, još se moramo pripremiti da osiguramo repromaterijal i držimo kontinuitet. Ali ovo može potaknuti ulaganje u primarnu proizvodnju, u stočarstvo. S gledišta poslovnog, ovo je vrlo velika šansa.

Koji udio na tržištu Srbije i Crne Gore ima Carnex i u kojim ste segmentima lideri, a gdje bi se mogli širiti?
Crna Gora je tradicionalno zemlja gdje je Carnex apsolutni lider. Vjerojatno stoga jer Crna Gora u bivšoj Jugoslaviji nije imala jaku industriju. Mi držimo ozbiljni dio sharea, dvostruko veći nego u Srbiji. Inače smo industrija mesa, koja za razliku od ostalih, igra u svim kategorijama. Imamo zemlju, proizvodimo stočnu hranu, sve je naše i imamo svih pet kategorije prerade. Uspijevamo uz sve to diktirati trendove. I u Srbiji smo lider.

Po rujanskim ispitivanjima tržišta, imamo količinski share na razini 13,8 posto i financijski oko 15 posto. Lideri smo u kategoriji paštete, sa shareom od 40 posto, u svinjskom segmentu smo sa 75 posto. U Hrvatskoj dijelimo s Gavrilovićem i Podravkom prvo i drugo mjesto u gotovim jelima. Krenuli smo i s ulaskom pašteta, jer hrvatsko tržište je odlično, kao i kupovna moć, ambijent je dobar i nema razloga da ne uđemo i ne natječemo se s najboljima iz Hrvatske.

U čemu ste bolji ili lošiji od Podravke ili Gavrilovića?
Mi njegujemo konkurenciju. Da biste bili dobri – morate imati dobrog sparing partnera. S Podravkom nastupamo i na trećim tržištima. S Gavrilovićem se borimo u određenim kategorijama i tu su finese u pitanju jer on je hrvatskom tržištu dominantan, ali mu i u Srbiji dobro ide.

Gdje su vam najbolji izvozni rezultati?
U Crnoj Gori. Najviše se po glavi stanovnika jede Carnexovo meso. Godišnje izvozimo 10 milijuna eura, podijelite ih na 650 tisuća ljudi – to je ozbiljno tržište.

Što je sa sirovinama, odakle je nabavljate?
Sto posto našeg klanja za primarnu proizvodnju dobivamo s naših farmi. Svježeg mesa prodamo na razini 6-6,5 tona. Razlika ide u preradu i 30 do 40 posto kupujemo od vodećih proizvođa iz Europe.

Kako se taj uvoz odražava na privredu i na krajnjeg potrošača? Je li to uvezeno lošije kvalitete?
Naš je kriterij da kupujemo isključivo svježe meso. Najviše je staro 15 dana, a to su but, plećka i kare, te kategorije gdje dokupljujemo čisto meso. Potrebno je to i za privredu, jer zbog svih kriza nemamo dovoljno. Sirovina mora biti na razini onog iz naše proizvodnje.

Imate li podatke koliko izvozite u Hrvatsku i imate li možda problem s dostupnosti na policama pojedinih trgovaca?
Na godišnjoj razini izvozimo oko 350 tona gotovih jela. Dugo su trajali pregovori oko ulaska pašteta i mesnih narezaka, jer je hrvatsko tržište zahtjevno i probirljivo. U siječnju ove godine smo donijeli odluku da ulazimo, ispregovarali smo s distributerima. No to je dugotrajan je proces, a logistički je Hrvatska nezgodna zbog svog oblika gdje treba prijeći tisuće kilometara.

Za sada smo u nekih 1200 objekata, u listopadu smo pregovarali s Konzumom. Radili smo istraživanja i Carnex je kao stari jugoslavenski brand prepoznat u Hrvatskoj i ljudi jako dobro reagiraju na njega. Prodaja je u skladu s očekivanjima. Sigurni smo da u paleti od 394 proizvoda Carnexa, sigurno može 150 na tržište Hrvatske. Sada se trebamo primaknuti potrošačima i to je dulji proces.

Najnoviji trendovi, pogotovo među mladima, diktiraju i neke nove prehrambene navike – bez mesa, plant base… Veliki lanci brze hrane uveli su hamburgere bez mesa na biljnoj bazi. Gdje se tu vidite?
Jesu, uveli su ih, ali treba naglasiti da im je to u strukturi 0,2 posto. Carnex, međutim, ima i tu klasu proizvoda iako smo svjesni da je meso jedna od najzdravijih životnih namirnica. Bez mesa se normalna mlada osoba do 20. godine ne može normalno razviti. Smatram da stoga treba više raditi na promociji ishrane. U pravu ste da se gradi slika u javnosti da je meso štetno, a da je vege način zdraviji. Mi nismo zanemarili tu činjenicu i prije pet godina smo ušli u proizvodnju hummusa.

To je jedan od proizvoda koji će se naći na policama u Hrvatskoj. Drugi smo na srpskom tržištu u segmentu hummusa i imamo 11 posto sharea. Kako to da mesna industrija ulazi u hummuse? Ja tu ne vidim problem, jer mi smo garancija kvalitetne hrane – da li od mesne ili biljne – nema problema. U Crnoj Gori smo drugi po redu u segmentu hummus, u Bosni smo relevantni. Sada i Argeta ulaže u hummus. Čini mi se da je to put kojim će se ići sve jače. Ali isto tako taj segment koji ima veliki potencijal, trebao bi puno brže rasti. Za sada je to ipak manji segment.

Ima li Carnex i vaša MK grupa planova za akviziciju neke mesne industrije u Hrvatskoj?
Sve je moguće, ali ne znam je li neka mesna industrija iz Hrvatske razmišljala u tom smjeru. U protekle smo dvije godine uložili više od 200 milijuna eura tamo, jer prepoznajemo Hrvatsku kao vrlo potentno tržište, tako da je sve moguće.

Koliko danas Carnex ima prodaju i prihode godišnje. Jeste li profitabilni?
Prošle je godine prihod u totalu bio 105 milijuna eura, a profit prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA) 11.9 milijuna eura. To je neka vrlo zdrava slika. Izgledi su da ćemo to ove godine premašiti, iako je bilo puno izazova.

Koliko su poskupjeli vaši najpopularniji proizvodi?
U prosjeku je prošle godine bilo povišenje cijena od 12.5 %, ove godine za još 3,2 %, ime smo dosegli psihološku gornju granicu.

Koji su vam ciljevi za budućnost i planovi?
Moramo sačuvati svoju primarnu proizvodnju i sirovinu, pojačati bazu dobavljača i bazu kupaca, te s partnerima graditi zajedničku budućnost. Planiramo i rast, imamo petogodišnju strategiju napravljenu prošle godine. Fokusirani smo i na investicije u automatizaciji i digitalizaciji, jer je sve manje dostupnih radnika. Mi smo jedina firma iz Srbije koja je dobila 200 tisuća eura bespovratnih sredstava zbog projekta digitalizacije farmi.

U suradnji s Europskom Komisijom i 24 doktora nauka iz cijele Europe razvijamo sada taj proces digitalizacije. Ulažemo u ekologiju, instalirali smo megavat solarnih panela i investirali u njega milijun eura. Ulažemo u naše ljude, imamo stalne obuke, razmjene i aktivni smo u regiji. Razmjenjujemo znanja s PIK Vrbovcem, Gavrilovićem i Podravkom, a Institut Ireks iz Jastrebarskog nam je svijetao primjer kompanije koja razvija proizvode u pekarskoj i mesnoj industriji, te s njima vrlo kvalitetno surađujemo.