Telekom Srbija izdao je petogodišnje obveznice na burzi u Dublinu, kako bi prikupio novac za otplatu ranijih dugova. Telekom je ovim potezom osigurao 900 milijuna dolara, ali će kamata koju će plaćati na taj dug iznositi sedam posto, odnosno 5,9 posto u eurima.

No, financijska javnost u Srbiji već dugo apelira na vlasti da dionice Telekoma izlistaju na burzi, a čini se da bi prodaja 20 posto dionica u vlasništvu same kompanije mogla biti dobra prilika da se dođe do kapitala bez zaduživanja.

Sporne bilance
Država Srbija posjeduje 58,11 posto dionica Telekoma. Slijede vlastiti udjeli tvrtke od 20 posto. Fizičke osobe posjeduju 14,95 posto dionica, a zaposlenici i bivši zaposlenici 6,94 posto.

Prodajom tih dionica država bi i dalje ostala većinski vlasnik i zadržala kontrolu nad nacionalnim telekomunikacijskim operaterom, a u slučaju da dionice proda na burzi, primjerice, građanima, dobila bi više malih dioničara. Tvrtka bi dobila praktički besplatan kapital. Naravno, imali bi i obvezu isplate budućih dividendi novim dioničarima.

Generalni direktor Telekoma Srbije Vladimir Lučić prije otprilike dva mjeseca rekao je za Radio-televiziju Srbije (RTS) da je procjena stranih revizora da Telekom vrijedi četiri milijarde eura.

Ako uzmemo grubu računicu, 20 posto vlastitih dionica Telekoma, od četiri milijarde eura, iznosi 800 milijuna eura. To je 100 milijuna manje od onoga što je ova tvrtka prikupila kroz obveznice, a tvrtka bi prikupila sredstva i bez duga.

Ekonomski analitičar Bogdan Petrović za Danas kaže da ako Telekom vrijedi četiri milijarde eura, onda bi trebali pustiti dionice na burzu pa ćemo vidjeti kolika je stvarna vrijednost.

“Suština toga je da su bilance Telekoma krivotvorene i da ne prikazuju pravo stanje i zato mu se ne dopušta izlazak na burzu. Ako izađu na burzu, onda bi se pokazala prava vrijednost”, tvrdi. Da bi Telekom mogao prodati 20 posto vlastitih dionica, pojašnjava Petrović, prvo te dionice mora uvrstiti na burzu.

“Država je čak nekoliko puta mijenjala zakon kako bi omogućila da Telekom ne mora uvrštavati dionice”, ističe. Time je, dodaje Petrović, oko pet milijuna dioničara uskraćeno za trgovanje dionicama.

“U svim drugim tvrtkama gdje je podijeljeno 15 posto dionica, poput NIS-a, Aerodroma… slobodno se trguje”, podsjeća.

Da Telekom vrijedi četiri milijarde, objašnjava Petrović, svi građani koji su dioničari mogli bi prodati te dionice, novac bi kolao financijskim tržištem, ljudi bi trošili novac, a investitori bi kupovali dionice Telekoma i svi bi bili sretni.

“Međutim, stručna javnost vrlo je skeptična prema financijskim rezultatima Telekoma, jer svake godine pokazuju enormna zaduživanja uz minoran rast prihoda. Ove godine očekuju rekordan rast prihoda, budući da uključuju prihode od prodaje mobilnih tornjeva. Ali kad su ih prodali, sad moraju plaćati najam, pa su jednom uzeli novac, ali su povećali tekuće troškove”, ističe Petrović.

Nenad Gujaničić, glavni broker “Momentum Securitization”, objašnjava da Telekom svakako ima mogućnost prodaje vlastite imovine. “To je dijelom učinio u prosincu prošle godine prodajom antenskih stupova”. “Među tom imovinom je i 20 posto vlastitih dionica”, kaže.

Dva problema
No, dodaje, s njegovim marketingom postoje barem dva problema. “Prije svega, prihod koji bi se u ovom trenutku mogao ostvariti bio bi izuzetno mali s aspekta financijskih potreba tvrtke, jer su samo rashodi za kamate prošle godine iznosili oko 150 milijuna eura.

Drugo, prodajom 20 posto dionica u vlasničku strukturu ušao bi novi dioničar koji bi se logično pitao za poslovnu strategiju, što bi vjerojatno značilo i promjenu dosadašnjeg načina poslovanja”, smatra Gujaničić. Ključni problem je barem minimalna transparentnost koju bi tvrtka imala izlaskom na tržište, ističe Gujaničić.

No, Gujaničić smatra da možda sada nije pravi trenutak da Telekom izađe na burzu. “Uzimajući u obzir trenutnu financijsku situaciju u poduzeću, prije svega treba provesti restrukturiranje”, preporučuje on.