U prvih sedam meseci ove godine prugom je u Srbiji putovalo 2,7 milijuna osoba, što je gotovo na razini cijele prošle godine. Gotovo 50% svih putnika vozilo se na relaciji od Beograda do Novog Sada, novim vlakom nazvanim Soko, kojim se 75 kilometara prijeđe za pola sata.

“Jedna lasta ne čini proljeće”, kaže Zoran Vučković, predsjednik sindikata željezničara UGS Nezavisnost. Osim toga, malo što na prugama funkcionira, piše Danas.

Brže prema Nišu
Tomislav Momirović, ministar prometa, rekao je nedavno kako očekuje da će se do kraja godine prevesti 5,5 milijuna putnika i da se već sada Srbija može pohvaliti “najkvalitetnijom željezničkom infrastrukturom” kojom se povezuju najveći gradovi.

Najavio je da će u listopadu krenuti radovi na dionici od Beograda do Niša, ali i da će Kragujevac dobiti bolju vezu s Koridorom 10. “U 2020. prevezeno je 2,6 milijuna putnika, a 2021. 2,8 milijuna, što znači da je za proteklih sedam meseci broj putnika približno na razini cijele 2020. ili 2021. godine”, ističu iz Srbija Voza i dodaju da je linija Beograd-Novi Sad u velikoj mjeri doprinijela povećanju broja prevezenih putnika.

Iz kompanije podsjećaju da trenutačno u međunarodnom prometu vlakovi prometuju na linijama Zemun-Beograd centar-Bar i Dimitrovgrad-Sofija, dok je linija Subotica-Kelebija nedavno ukinuta zbog infrastrukturnih radova.

“Za novi red vožnje, koji počinje 11. prosinca, planira se uvođenje vlakova na relacijama Vršac-Temišvar i Kikinda-Temišvar”, ističu iz Srbija Voza.

Više je domaćih linija, ali i njih je iz godine u godinu sve manje. Istraživanje koje je Danas proveo o željezničkom prometu u 10 gradova pokazalo je da je putovanje vlakom u Srbiji najčešće prava avantura.

Iz Subotice, Vranja, Majdanpeka i Zaječara uopće nije moguće vlakom stići do glavnog grada Srbije. Iz Kragujevca, da bi se željeznicom došlo do Beograda, mora se prvo otići do Lapova.

U Šapcu prvo treba čekati vlak u 8.36 na šabačkoj željezničkoj postaji, da bi se do Rume došlo za oko 35 minuta. Kada putnici stignu na željezničku postaju u Rumi, dvadesetak minuta čekaju da stigne autobus koji prima putnike. U Beograd se stiže u 11.20 sati. Od Beograda do Niša putovanje željeznicom traje pet i pol sati.

Male plaće
“Ne može jedan vlak na jednoj relaciji podmiriti sve potrebe Srbije. Ne mogu se ljudi voziti od Beograda do Novog Sada jedan sat, a da od Beograda do Niša putuju pet ili šest sati. To nije u redu”, kaže Vučković. Soko nam, kako kaže, treba i na drugim destinacijama, ali za to su nam potrebne pruge, novi vlakovi, ali i ljudi koji će sve to održavati.

“Na željeznici sada u većini tvrtki prima se bez natječaja, ne vodi se računa o tome treba li nam pravnik ili strojovođa, nego se sve radi paušalno. Kada se kompanija dijelila puno ljudi otpušteno je iz održavanja, bravari, električari i na terenu nema više tko raditi. Naše vlakove i pruge nema tko održavati, pitamo se kako vlakovi uopće idu”, ističe Vučković.

Železnica je, kako kaže, počela propadati 2015. kada je netko došao na ideju se kompanija podijeli u četiri tvrtke. ”Nekada je željeznica imala 40.000 ili 50.000 ljudi, onda je broj zaposlenih smanjen na 36.000, a zatim i na 18.000.

Kada se podijelila na četiri tvrtke, ostalo je 10.000 zaposlenih. Sve to je i urađeno da se smanji broj ljudi”, objašnjava sugovornik Danasa. Plaće su male, a jedan otpravnik vlakova i strojovođa imaju osnovnu plaću od tek 44.000 dinara (oko 366 eura).